ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)
Strana - 66
V. Žumer, Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i politički aspekti, Arh. vjesn., god. 42 (1990), str. 53-77 nastala na osnovi takvih kriterija, odlučujući su faktori. U bivšim socijalističkim zemljama, vrednovanje i kategorizacija stvaratelja ili pravnih osoba od kojih su arhivi preuzimali ili nisu preuzeli arhivsko gradivo, također je bila direktno povezana s metodologijom vrednovanja. Postojale su različite varijante preuzimanja gradiva i kategorizacije stvaratelja, prema jednostavnom izboru stvaratelja ili s obzirom na odabiranje njihovog tipičnog gradiva. Sovjetska je arhivistika npr. propisala 4 kategorije ili liste stvaratelja arhivskog gradiva, istočnonjemačka i jugoslavenska tri, itd. Naravno, takva selekcija stvaratelja je utjecala na cjelokupni proces vrednovanja i preuzimanja arhivskog gradiva u arhive. Pri tome moram upozoriti, daje u svim socijalističkim državama na stručnost odabiranja ili kategorizacije stvaratelja u velikoj mjeri utjecao postojeći politički sustav, koji je zahtijevao da se gradivo organa i organizacija vladajuće Komunističke partije i njenih masovnih organizacija ne odabire. I to nije bilo sve. Arhivsko gradivo organa Komunističke partije u tim je zemljama iz političkih razloga izuzeto iz nadležnosti državnih arhiva. Za preuzimanje i zaštitu gradiva Komunističke partije u svim su tim državama osnovani tzv. specijalni arhivi, kao i za gradivo s područja unutarnjih poslova i obrane, tajnih službi sigurnosti, radničkog pokreta i dr. To je također značilo, da su se za arhivsko gradivo koje je dolazilo u specijalne arhive, koristili i posebni (politički) kriteriji vrednovanja. Ti su "kriteriji" prouzročili veliku štetu na gradivu, budući je primarni cilj vrednovanja bio sačuvati gradivo koje pokazuje "pozitivnu" ulogu i zasluge vladajuće partije na svim područjima političkog, ekonomskog i kulturnog života. Velike i dalekosežne socijalne i političke promjene na početku 1990-ih, dovele su do ukidanja specijalnih arhiva i njihovog postupnog uključivanja u sustav javne arhivske službe. Ipak, želja (ponekad i praksa) za osnivanjem novih specijalnih arhiva, prvenstveno za gradivo koje se odnosi na političke i unutarnje poslove, još uvijek je prisutna u tim zemljama. Česta su nastojanja da se za dio javnog arhivskog gradiva ne koriste stručni arhivski kriteriji vrednovanja, nego posebni politički, koji bi bili u skladu sa željama i potrebama i vladajućih i opozicijskih stranaka (u Sloveniji npr. za gradivo s područja unutarnjih poslova u razdoblju osamostaljenja zemlje 1991. te za gradivo raznih političkih i gospodarskih nepravilnosti ili skandala i dr.). U demokratskim državama, javni arhivi općenito (državni arhivi i arhivi lokalnih zajednica) preuzimaju arhivsko gradivo svih javnopravnih osoba (ex lege), iako ga ipak, zbog njegove velike količine i različitog značaja tih osoba, procjenjuju u okviru vrednovanja arhivskog gradiva. Pri tome se stvaratelji ne procjenjuju prema posebnom prethodnom postupku, već se procjenjuje njihov funkcionalni značaj u okviru općih načela i kriterija vrednovanja. Funkcionalna analiza stvaratelja predstavlja jedan od važnijih elemenata kriterija ishodište vrednovanja gradiva stvaratelja, posebno u modelu funkcionalnog vrednovanja. 66
