ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)
Strana - 64
V. Žumer, Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i politički aspekti, Arh. vjesn., god. 42 (1990), str. 53-77 metima ili stvarima (tzv. objektivna realnost), po mome je mišljenju, najbolji je odgovor dao ruski povjesničar B.G. Litvak 1967. godine, u svom predavanju "O nekim aspektima znanosti o povijesnim izvorima i moderne teorije ekspertize". Litvak je istaknuo: "Arhivist ne treba ocjenjivati vrijednost dokumentarnog gradiva s pozicije njegove moguće uporabe u budućnosti, već na temelju značaja njegovih informacija o prošlosti. To je jedini pravi put sa stajališta znanosti. Samo stupanj podudarnosti informacija s određenim događajem ili pojavom u prošlosti, određuje njegovu vrijednost. To znači da treba čuvati onaj dio zapisane sadašnjosti, koji je najpotpunije i najdublje odražava. Dilemu o tome hoće li to biti potrebno u budućnosti, treba zanemariti". 16 Spomenuto Schellenbergovo dijelo također naglašava da vrednovanje treba rezultirati odabiranjem onog gradiva koje "sadrži informacije koje će imati značaj za istraživanje u različitim smjerovima i informacije u najupotrebljivijem i najsažetijem obliku". 17 Osnovna svrha vrednovanja i odabiranja arhivskog gradiva je sačuvati optimalnu količinu izvornih podataka i informacija s minimalnom količinom gradiva ili osigurati maksimum informacija s minimumom sačuvanog gradiva. Pri vrednovanju i odabiranju arhivisti ne trebaju više vrednovati gradivo s obzirom na njegov značaj ili čak buduće potrebe, budući to nitko nije sposoban učiniti, niti je za to osposobljen. Pored toga, zbog velikih količina gradiva u nastajanju, prvenstveno na magnetskim i optičkim nosačima, više nije moguće i izvedivo vrednovati značaj pojedinačnih dokumenata, kako je to propisivala klasična teorija vrednovanja. Zadaća je arhivista, da u svrhu odabiranja odrede optimalnu količinu izvornih podataka i informacija što ih gradivo sadrži, uglavnom na indirektan način, uz pomoć "funkcionalnih analiza stvaratelja i njegovog gradiva". Drugim riječima, potrebno je, stoje više moguće, izbjegavati direktnu procjenu (analizu) značaja pojedinačnih dokumenata, već više pribjegavati indirektnom (unaprijed) procjenjivanju arhivskog gradiva obzirom na funkcije, ovlasti i aktivnosti stvaratelja gradiva. Ovaj cilj teorije funkcionalnog vrednovanja s pomoću funkcionalne analize stvaratelja i njihovog gradiva, najslikovitije je definirao kanadski arhivist Terry Cook 1995. godine, koji je u predavanju "Makro vrednovanje: nove teorije i strategije preuzimanja gradiva u Državnom arhivu Kanade" napisao: "Arhivisti ne smiju niti vrednovati dokumente niti pokušati predvidjeti njihovu buduću uporabu. Posljednja stvar koju arhivist treba raditi pri vrednovanju je procjena gradiva. Dokumente treba 16 G. Litvak, 0 nekaterih aspektih vede o zgodovinskih virih in sodobne teorije ekspertize, u: Materialy naučnoj konferencii po problémám komplektovanija dokumcntalnymi istočnikami gosudarstvennyh arhivov SSSR, Moskva 1967, 1. dio, str. 118. • 7 Theodore R. Schcllenberg, Die Bewertung..., str. 25-26. 64
