ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)
Strana - 63
V. Žumer, Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i politički aspekti, Arh. vjesn., god. 42 (1999), str. 53-77 prema ostalom arhivskom gradivu tog razdoblja, koje je u Sloveniji vrlo dobro sačuvano, iako su za njegovo vrednovanje vrijedila drugačija pravila. Nakon 1981. godine u novim arhivskim propisima Slovenije više nema ove odredbe, ali slična formulacija još uvijek se može naći npr. u važećem hrvatskom Pravilniku o odabiranju i izlučivanju registraturnog gradiva iz 1981. godine: "Registraturne cjeline što su nastale djelovanjem organa i organizacija NOB-a, čuvaju se neokrnjene i iz njih se ne vrši izlučivanje. Jednako se čuvaju i dijelovi odnosno sačuvani fragmenti takvih registraturnih cjelina. Kod izlučivanja iz ostalih registraturnih cjelina nastalih u 19. i 20. stoljeću treba sačuvati svu građu s podacima u kojima se u bilo kojem vidu odražava povijest radničkog pokreta, Saveza komunista Jugoslavije i NOB-a". 15 Vrednovanje i odabiranje arhivskog gradiva nije ni u demokratskim državama bez političkog utjecaja. U posljednjih deset godina, u gotovo svim zapadnoevropskim zemljama osjećaju se veliki pritisci demokratske javnosti i pojedinaca, koji na temelju relevantnih zakona i propisa o zaštiti osobnih podataka, zahtijevaju uništavanje osobnih informacija u javnim zbirkama podataka i javnim evidencijama, koje vode država i lokalne zajednice. Čak postoje zahtjevi za uništavanjem podataka u javnom arhivskom gradivu, koji se odnose na privatnost pojedinaca, kao npr. u policijskim, zdravstvenim ili poreznim dokumentima i dosjeima. Većina zakona o zaštiti osobnih podataka propisuje uništavanje osobnih podataka, nakon što su poslužili svojoj svrsi i nakon što su protekli rokovi čuvanja tog gradiva. U mnogim demokratskim zemljama zahtjevi za poštivanjem osnovnih prava i sloboda građana predstavljaju veliki pravni i arhivistički problem. Na sreću arhivske kulturne baštine, većinu takvih odredbi nadišli su propisi arhivističkih zakona u smislu "lex specialis derogat lex generalis", a u nekim državama složene pravne formulacije. Osnovna svrha vrednovanja arhivskog gradiva je objektivno utvrđivanje i ostvarenje optimalne količine podataka i informacija ili gradiva "o tome što se desilo", bez uzimanja u obzir bilo kojih drugih potreba i značaja arhivskoga gradiva za povijesne, političke, privatne svrhe i dr. Niti potrebe historiografije i drugih znanosti ne mogu biti osnovni cilj vrednovanja, budući daje sadašnje teško definirati, a još teže predvidjeti buduće. Nijedna znanost nije sposobna definirati svoje buduće potrebe za arhivskim izvorima. Ipak, prošle, sadašnje i buduće potrebe historiografije su značajan kriterij, koji treba uzeti u obzir pri vrednovanju arhivskog gradiva. Na osnovno pitanje teorije vrednovanja glede svrhe i cilja: da li vrednovati gradivo sa stajališta budućih potreba znanosti, ili sa stajališta optimalne zastupljenosti podataka i informacija o prošlim događajima, pojavama, osobama, mjestima, prédis Arhivi i arhivsko gradivo, Zbirka pravnih propisa 1828 - 1997, str. 233 i Marijan Rastić, Razvitak temeljnih načela izlučivanja u Hrvatskoj, Arhivski vjesnik 38, Zagreb 1995, str. 23-55. 63
