ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)

Strana - 58

V. Žumer, Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i politički aspekti, Arh. vjcsn., god. 42 (1990), str. 53-77 rastuću količinu dokumenata, dok na drugoj strani upozorava da uništavanje jednog samog dokumenta može uzrokovati nepopravljivu štetu za povijest određene zemlje, regije ili razdoblja. Iz tog razloga pitanje stručnih principa i kriterija za vrednovanje arhivskog gradiva dobiva na značaju. Važan je zaključak da ne postoji apsolutno valjana ili primjenjiva metoda vrednovanja. Svakako je potrebna suradnja između stvaratelja gradiva i javnih arhiva, koji moraju kontrolirati početne faze odabiranja, budući to znatno olakšava odabiranje gradiva u tzv. međuarhivima poznatima u Zapadnoj Evropi. U nacionalnom okviru potrebno je dosljedno korištenje određene metode odabiranja. Usporedba modela vrednovanja i odabiranja koje koriste pojedine zemlje Evropske unije, kao i razmjena praktičnih iskustava mogu dovesti do poboljšanja takvih metoda i, konačno, do evropskog modela odabiranja arhivskog gradiva. S obzirom na model Evropske unije, prvenstveno je naglašena potreba suradnje između stvaratelja i arhiva, stoje u posljednje vrijeme moderno, a istovremeno i nužno potrebno, kao i ustrajavanje na obaveznoj suglasnosti javnih arhiva za izlučivanje ili uništavanje gradiva, koje nema karakter arhivskog gradiva i protekli su mu rokovi čuvanja. Jasan i moderan pristup hrvatske arhivistike na području vrednovanja i preuzimanja arhivskog gradiva izložio je na savjetovanju Hrvatskog arhivističkog društva u Bjelovaru 1994. godine, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva dr. Josip Kolanović.

5 Pri tome je analizirao i posvetio punu pažnju globalnom teorijskom i praktičnom razvoju i dosezima arhivistike na tom području u svijetu. On je sažeo najvažnije zadatke hrvatske arhivističke službe na slijedeći način: 1. Politika i arhivska praksa preuzimanja javnoga arhivskog gradiva trebaju se zasnivati na kriterijima vrednovanja primjenjivim za svo javno arhivsko gradivo. Pri tome je nužno da svaki arhiv pripremi kategorizaciju stvaratelja gradiva, zajedno s objašnjenjima njegovih funkcija, aktivnosti i značaja. 2. Kao primarni zadatak, hrvatska arhivska služba mora pripremiti liste za odabiranje trajnoga arhivskog gradiva za sve razine i područja djelovanja. 3. Vrednovanje arhivskog gradiva ne može se provesti bez suradnje stručnjaka - stvaratelja arhivskog gradiva. Preduvjet za takvu suradnju je njihovo odgovarajuće obrazovanje i profesionalna osposobljenost. Pored arhivskih propisa i profesionalno stvorenih modela vrednovanja i odabiranja arhivskog gradiva, arhiviste na stručnost i objektivnost pri tom odgovornom radu obavezuje i Etički kodeks arhivista, prihvaćen na XIII. Međunarodnom kongresu arhiva u Pekingu godine 1996. Kodeks određuje: 5 Josip Kolanović, Vrednovanje arhivskoga gradiva u teoriji i praksi, Arhivski vjesnik 38, Zagreb 1995, str. 7-22. 58