ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)

Strana - 59

V. Žumer, Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i politički aspekti, Arh. vjcsn., god. 42 (1999), str. 53-77 "1. Arhivisti čuvaju integritet arhivskoga gradiva i na taj način pružaju jamstvo da ono predstavlja trajno i pouzdano svjedočanstvo prošlosti. ...Objektivnost i nepristranost arhivista mjera su njihovog profesionalizma. Arhivisti se odupiru svakom pritisku, odakle god on dolazio, kojemu je cilj manipuliranje svjedočanstvima ili prikrivanje ili iskrivljavanje činjenica. 2. Arhivisti vrednuju, odabiru i čuvaju arhivsko gradivo u njegovom povijesnom, pravnom i administrativnom kontekstu, poštujući dakle načelo provenijencije, čuvajući izvorne odnose među zapisima i omogućavajući da se oni jasno uoče. Arhivisti djeluju u skladu s općeprihvaćenim načelima i praksom. ...Arhivisti vrednuju zapise nepristrano, zasnivajući svoj sud na temeljitom poznavanju administrativnih potreba svoje ustanove, kao i akvizicijske politike svoje ustanove..."

6

. Komentar Kodeksa očito nije potreban. Znatno bi zanimljivija bila analiza stvarnog vrednovanja i odabiranja gradiva u praksi, u slučajevima kada su arhivisti bili ili još uvijek jesu pod utjecajem političkih, ideoloških ili vjerskih pritisaka. Brojni arhivski propisi i arhivistička stručna i moralna načela obvezuju arhive u cijelom svijetu da odgovorno provode vrednovanje, ukoliko želimo sačuvati pisanu kulturnu baštinu, koja će u protivnom biti prepuštena nemilosrdnom "kriteriju vremena", koji gradivo polako, ali neizbježno uništava. Pri vrednovanju i odabiranju arhivskog gradiva arhivisti su formalno-pravno, a u skladu s arhivskim propisima pojedine države, potpuno neovisni i istovremeno jedini koji pred poviješću, znanosti i kulturom u najširem smislu, snose pravnu i moralnu odgovornost za zaštitu arhivskih izvora i njihovu trajnu dostupnost. Definiranjem arhivskog gradiva arhivisti ustvari usmjeruju i kreiraju povijest, budući neposredno odlučuju o čuvanju ili uništavanju gradiva, kao i o sudbini pisanih podataka i informacija o našoj povijesti. Pitanje objektivnosti je vezano, prije svega, s utjecajem politike i ideologije na vrednovanje i arhivsku službu uopće, a u manjoj mjeri i s subjektivnim kriterijima samih arhivista. Strah od stručne i moralne odgovornosti mnoge arhiviste odvraća od tih zadataka, ili pak ima negativan utjecaj na kvalitetu i opseg vrednovanog gradiva. Po mom mišljenju, arhivisti bi se morali osloboditi osjećaja krivnje, kada odlučuju o uništavanju nepotrebnog dokumentarnog materijala i o vremenskim rokovima za čuvanje zbog operativnih potreba poslovanja stvaratelja, i biti svjesni prvenstveno svoje profesionalne odgovornosti za čuvanje trajnog arhivskoga gradiva, s ciljem da osiguraju optimalnu količinu svih vrsta zapisanih podataka i informacija o prošlosti. 6 Code of Ethics, ICA Bulletin, No 47 (1997 - 1), koji je također dostupan i u hrvatskom i slovenskom prijevodu: Etički kodeks arhivista, Hrvatski državni arhiv, Zagreb 1997; Kodeks etike, Arhivi XX, br. 1-2, Ljubljana 1997, str. 14-16. 59