ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)

Strana - 57

V. Žumer, Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i politički aspekti, Arh. vjcsn., god. 42 (1999), str. 53-77 nost. Državna uprava nije sposobna čuvati svo gradivo nastalo u različitim područjima njenog djelovanja. Ona također nije sposobna osigurati potreban prostor za pohranu gradiva ili zaposlenike za njegovu obradu. Troškovi za to prelaze financijske mogućnosti i najbogatijih zemalja. Ni znanstvenici nisu zainteresirani za čuvanje gradiva u njegovoj potpunosti, budući da se nemoguće snaći u velikim količinama suvremenog pisanog gradiva. Zbog toga, da bi gradivo bilo od vrijednosti za povijesno istraživanje, mora se reducirati. Čak i žestoke zagovornike cjelovitog čuvanja gradiva zbog povijesnih interesa hvata strah, kao što se navodi u publikaciji Public Records Officea, da će se budući povjesničari utopiti u moru pisanih dokumenata, ukoliko počnu istraživati naše doba. Zanimanje znanosti za korištenje gradiva često je obrnuto srazmjerno količini gradiva; stoje više gradiva o nekoj temi, to je manje interesa za njegovo korištenje".

3 Ovdje je potrebno naglasiti, da ni pod kojim uvjetima masovnost modernog gradiva, a još manje nedostatak prostora ili nedostatne financijske mogućnosti društva ili države, ne bi smjeli neposredno utjecati na njegovo vrednovanje u najširem smislu, kako bi se osigurao potreban prostor za pohranu gradiva! Objektivno gledano, masovnost gradiva na jednoj strani i ograničene mogućnosti države da osigura potreban prostor i opremu za pohranu i obradu gradiva na drugoj strani, su ti koji traže i, u znatnoj mjeri, neposredno određuju vrednovanje i odabiranje. Vrednovanje i odabiranje trebaju, prije svega, zavisiti o potrebi za optimalnim čuvanjem izvornih podataka i informacija, koji su temeljna memorija ili pisana kulturna baština zemlje, društva, nacije, pa i pojedinaca. Masovnost i različite nove vrste suvremenog gradiva suočavaju arhivistiku i arhive s zahtjevnim profesionalnim zadacima vrednovanja i odabiranja, koji su preduvjet za stručnu obradu i korištenje arhivskoga gradiva, kao i s problemima vezanim uz odgovarajuću zaštitu gradiva, posebno novih vrsta gradiva na magnetskim i optičkim nosačima. Korisnici arhivskog gradiva za najrazličitije znanstvene, istraživačke, studijske i druge svrhe, suočavaju se pak s problemima na koji način se snaći u tom gradivu, orijentirati, kako ga koristit, reproducirati itd., kao i s time u kojoj ga mjeri upotrebljavati uz druge paralelne izvore (materijalni, usmeni izvori, novine...) i sekundarne izvore (literatura) za proučavanje naše povijesti. I analiza arhiva u Evropskoj uniji iz 1994. godine,

4 o vrednovanju i odabiranju arhivskog gradiva, pokazuje daje uistinu nemoguće u cjelosti sačuvati eksplozivno 3 Theodore R. Schellenberg, Die Bewertung modernen Verwaltungsschriftguts, übersetzt und herausgegeben von Angelika Menne-Haritz, Veröffentlichungen der Archivschulc Marburg, Nr. 17, Marburg 1990, str. 25-26. 4 Die Archive in der Europäischen Union, Europäische Kommission, Brüssel - Luxemburg 1994, str. XII i 15-18. 57