ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)

Strana - 39

D. Eržišnik, Pretpostavke za valorizaciju zapisa na elektronskim medijima, Arh. vjesn., god. 41 (1998), str. 37-44 1.1. Prostorno smanjivanje kao pretpostavka za proširenje valorizacije Prvi je dojam da se m ne radi o ničem novom. Takve mogućnosti pružaju i ostale slične tehnike - npr. mikrofilm, zatim upitna je pravna vrijednost i kao treće, ono što je najvažnije, čini se da to i nema prave veze s valorizacijom. Što se tiče ovog posljednjeg, te veze, ona je i te kako značajna, jer su klasični dokumenti ograničavali valorizaciju i u onim slučajevima kada su postojali jasni arhivski interesi. U takvim situacijama zbog toga, obično se pribjegavalo raznim polovičnim rješenjima. Npr. u slučajevima popisa stanovništva, izvorni se materijali jednostavno nisu mogli čuvati. U posljednjem popisu, količina tog materijala bila je tolika, daje smješten u čitavu jednu sportsku dvoranu. Osim toga, na izvornim se dokumentima nije mogla organizirati ni njihova obrada, pa je prijenos na te medije bio nužan i zbog toga. Slične, iako ne iste, bile su i situacije s izbornim materijalima, pogotovo radi ratnih događaja. Isto tako takve situacije karakteristične su i za centralne banke, gdje se sumiraju svi rezultati poslovanja, kao i za poreznu upravu. Ukratko, u svim onim slučajevima gdje postoje masovni podaci i gdje se oni obrađuju. U dosadašnjoj praksi, ti su problemi rješavani po principu reprezentativnog uzorka - što znači da su sačuvani samo oni materijali, koji su spadali u taj uzorak. Svi ostali uništavani su bez mogućnosti za dalje čuvanje. Uprkos tome pokazalo se, da znanstveni interesi za te materijale postoje, ali da se zbog mogućnosti čuvanja, njima nije moglo udovoljiti. Prema tome, kao što se iz primjera vidi, jedino smanjivanje omogućuje kompletno čuvanje. Takvo smanjivanje je u funkciji obrade, pa ne postoje ni posebni troškovi prijenosa. Osim toga tim prijenosom omogućuju se i dalja istraživanja, jer su kombinacije između podataka praktično beskonačne. S druge strane, u tome se i nalazi razlika u odnosu na mikrofilm, gdje postoji smanjivanje, ali ono nije niti u funkciji obrade niti u funkciji istraživanja. Provodi se jedino radi čuvanja, ali i ništa više. Jedino stoje sigurno, to su veliki troškovi. Na primjer, statistički materijali mogli su biti sačuvani i na mikrofilmu, ali bi u tom slučaju troškovi snimanja premašili one za čuvanje. Osim toga, time se ne bi ništa postiglo ni za obradu ni za istraživanje. Kao što se iz primjera vidi, ono što bi bio zaključak, to je konstatacija da se tim medijima proširuju mogućnosti za valorizaciju - proširuju i na one masovne podatke za koje postoji znanstveni interes, ali koji se zbog troškova nisu mogli čuvati. Ono pak, što kod toga znači novu kvalitetu, to je odnos između fragmentarnosti i kompletnosti. Radi se o dobro poznatom kriteriju iz tradicionalne arhivistike, prema kojem ono stoje kompletnije uvijek ima prednost nad dijelovima. Nikakav uzo39