ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)
Strana - 234
Recenzije i prikazi, Arh. vjesn, god. 41 (1998), str. 195-268 sigurnim lokacijama; Državnog arhiva Firence - stradalog poplavom Arna 1966. god., kada je gradivo, koje je držano u prizemlju zgrade, pomogla restaurirati sveukupna svjetska arhivistička zajednica, a arhiv je kasnije dobio primjereniji smještaj u suvremenoj zgradi. U nizu ovih pregleda nalazi se i članak J. Kolanovića, Arhivi za vrijeme rata: Iskustvo Hrvatske (Les archives en temps de guerre: L'expérience de la Croatie), u kojem je prikazan slijed događaja za vrijeme Domovinskog rata, kada je politikom etničkog i kulturnog "čišćenja" srpskog agresivnog rata 1991. godine bila ugrožena i sveukupna kulturna baština Hrvatske, kao rijetko kada u povijesti ratovanja. Od prvih dana okupacije, u kolovozu 1991. oformljenje u Ministarstvu kulture koordinacijski odbor za zaštitu kulturne baštine, s ciljem određivanja tehničkih mjera spašavanja i evakuacije baštine, a istovremeno je Ministarstvo izdalo Naredbu o mjerama zaštite kulmrnih dobara Republike Hrvatske, kojom su proglašene izvanredne okolnosti, te propisan način evakuacije pokretne baštine. Hrvatski državni arhiv obvezao je regionalne državne arhive da dostave sigurnosne mikrosnimke za poseban smještaj na sigurnom, a evakuacija gradiva je predviđena samo izuzetno, s obzirom na poznata povijesna iskustva glede toga, pa su određene i druge mjere zaštite zgrada i gradiva - za slučaj bombardiranja, požara, poplave i si. S obzirom na direktnu ugroženost u blizini ili u zoni ratnih operacija, dopuštena je evakuacija gradiva državnih arhiva u Osijeku, Sisku (sa spremištima u Vinkovcima i Petrinji) i Slavonskom Brodu. Opisane su i štete koje su pretrpjeli arhivi - od 13 državnih arhiva 8 ih je bilo pogođeno, a 4 teže oštećena projektilima. Međutim, gradivo u njima nije stradalo, s obzirom na sve poduzete mjere, a arhivska služba uspjela je spasiti i gradivo na terenu (vjerskih institucija). Nasuprot tome, gradivo institucija koje nisu pokazale volju za suradnjom ili koje su se nalazile na okupiranom području, i uopće gradivo koje se nije nalazilo u arhivima, na više je mjesta stradalo (posebice gradivo vjerskih, ali i škola te gospodarskih ustanova). Po oslobođenju okupiranih područja nadležni arhivi su opet terenskim radom obradili područja, spašavajući gradivo. Iskustvo je pokazalo daje gradivo najsigurnije u arhivskim ustanovama, gdje je nužno provoditi sigurnosno snimanje i obuku osoblja koordinirano s vojnim vlastima. Članak M. Kovačevića, Pretrpljena ratna šteta u u Državnom arhivu Bosne i Hercegovine ( War Damage Suffered in the State Archives of Bosnia and Herzegovina) prikazuje štete, s obzirom na djelomično dostupne podatke u vrijeme pisanja članka, koje je spomenuti arhiv doživljavao od 1992. za vrijeme srpske agresije, a i kratki pregled šteta u regionalnim arhivima. Osim stoje stradao jedini bosanskohercegovački laboratorij za konzervaciju i restauaciju te arhivske zgrade, gradivo je uglavnom na vrijeme zaštićeno prema unaprijed planiranim mjerama, ali je u jednom od spremišta Državnog arhiva dio gradiva uništen, kao stoje i znatan dio registraturnog gradiva izvan arhiva potpuno uništen. Još katastrofalnija je šteta Orijen234
