ARHIVSKI VJESNIK 41. (ZAGREB, 1998.)

Strana - 233

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn, god. 41 (1998), str. 195-268 enca koji je još od 16. st. uništavan, ponajviše iz političkih razloga, a pogotovo nakon uspostave Kraljevine Galicije, te zakonitim, ali destruktivnim postupcima izlučivanja iz 19. st. sve do 30-ih god. 20. st; Senegala - gdje su nakon neprovedenog projekta o prikupljanju usmene baštine kulture domorodaca iz 1947, taj projekt pokušali oživjeti 60-ih godina nakon stjecanja nezavisnosti, osnivanjem Centra za proučavanje civilizacije 1972, a uključili u projekt prikupljanja usmene građe Kulturni arhiv, Fundamentalni institut crne Afrike i Arhiv Senegala. Nažalost i taj rad je zamro 90-ih godina upravnim reformama kojima su neke ustanove ukinute, a gradivo neprimjereno smješteno, financijski uvjeti rada su postali loši, a ni zakonodavstvo tu materiju nije sankcioniralo; Rusije - koja se također nalazi u prijelomnim trenucima, s lošom gospodarskom situacijom, u kojoj su ponajprije ugrožena kulturna dobra, pa tako i arhivsko gradivo - zbog nedostatka spremišnih prostora, nedostatne opreme, slabog osiguranja i si. Tako se u Petrogradu desila velika krađa, u Abhazijskom državnom arhivu 1992. požar, arhivi nemaju prostora za preuzimanje gradiva ukinutih upravnih ustanova, a naveden je i primjer situacije kada je u ograničenom vremenskom roku preuzimano gradivo Komunističke partije bez ikakvog plana i pripreme, te su im u tom smislu nužno potrebni oprema, priručnici i zakonodavstvo za hitne situacije; Arhiva Carigradskog patrijarhata (15. do 19. st.) - na rekonstituciji gradiva ovoga arhiva radi Centar za neohelenistička istraživanja, jer je gradivo rasuto po drugim zemljama i institucijama (Samos, Beč, kopije u Jeruzalemskom patrijarhatu i Vatikanu, različiti samostani), a sama rekonstitucija arhivskih fondova za razdoblje nakon 1453. god. je virtualna i traži suradnju drugih ustanova; Notarijatskog arhiva Genove - značajnog za poznavanje gospodarske povijesti još od 13. st., a bombardiranog odLujaXIV. 1684. god., kada je gradivo evakuirano i ostalo sve do danas poremećenog rëda, i tek se u novije vrijeme radi na uspostavi prvobitnog reda; Pariške gradske vijećnice - u kojoj je požar 1871. god. poharao ogromne količine gradiva (pariških župa do 1793, bolnica i vjerskih ustanova od 16. st. nadalje i gradske uprave s kraja 18. st.). Komisija oformljena 1872. god. uspjela je rekonstituirati iz različitih drugih izvora preko 2 milijuna, od 8 milijuna uništenih, dokumenata; Državnog arhiva Napuljastradalog za bombardiranja u II. svjetskom ratu, gdje je gradivo 13-15. st. rekonstruirano iz regesta i transkripata, bilježaka i objavljene građe, a pogotovo je veliki napor učinjen na obnovi fonda anžuvinske kancelarije 13—15. st., korištenjem kopija iz čitave Europe, pa je krajnji rezultat bio tiskanje 41 sveska te građe; Arhiva Ministarstva pravde u Budimpešti (1867-1944) - kada je za bombardiranja i požara u vrijeme gušenja mađarske revolucije 1956. godine stradalo gotovo 10 tisuća d/m gradiva, a preostalo samo 350 d/m koji se nisu nalazili u Arhivu. Iako uništeno gradivo nije rekonstituirano, provedene su mjere zaštite za ubuduće - zgrada je osigurana od požara, obvezno je mikrosnimanje i spremanje mikrosnimaka na 233