ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 46

M. Rastić, Oblici izobrazbe arhivista u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 43-55 Nakon 1945. godine, suočeni s velikim problemima zbog uništavanja arhivskog gradiva, često puta i zbog potpune neprofesionalnosti kadrova upućenih na rad u arhive i "... neshvaćanja daje arhivska građa povijesni spomenik", jača spoznaja o potrebi izobrazbe arhivista. Opći zakon o državnim arhivima donijet je 1950. godine. Tim se zakonom, nažalost, ne dotiču niti rješavaju problemi izobrazbe arhivskih djelatnika. Raspravu o potrebi izobrazbe arhivskih službenika, ali i onih koji vode skrb o gradivu što se nalazi kod stvaratelja, preuzeo je u to vrijeme Glavni arhivski savjet Jugoslavije (koji je u nekoliko navrata raspravljao o problemima kadrova u arhivima)

11

. Raspravu o promicanju i unapređivanju izobrazbe arhivskih službenika u Hrvatskoj preuzelo je po svom osnivanju Društvo arhivskih radnika Hrvatske (osnovano 7. studenoga 1954. u Zagrebu). Najednom od svojih prvih savjetovanja održanom 1956. u Varaždinu, raspravljajući o izobrazbi arhivskih službenika, a u kontekstu zvanja "arhivist", jedan je izvjestitelj predložio educiranje djelatnika VSS u arhivima u dva smjera, tj. "...moramo stvoriti novi tip arhivista, koji će biti sposoban: a) da samostalno rješava "sva pitanja arhivske službe na terenu" i b) za poslove koji će "...registraturno gradivo u arhivu pretvoriti - u arhivsko". Međutim, metode i način na koji treba "...stvoriti taj novi tip arhivista", izvjestitelj nije preporučio.

12 Treba spomenuti da mnogi službenici arhiva u tom razdoblju na raznim skupovima i u većem broju napisa ukazuju na problem nedostatka kadrova i na potrebu izobrazbe postojećih. U razdoblju 1951-1957. samo je u časopisu Arhivist objavljeno 26 članaka na ovu temu. Nažalost, sve je završavalo na utvrđivanju lošeg stanja. Kroz stručni tisak toga vremena kristalizira se mišljenje autora tih napisa, kako je jedina mogućnost izobrazbe arhivskih djelatnika - organiziranje seminara i tečajeva. S aspekta toga vremena, najvjerojatnije je daje to bila dobra sugestije s velikim šansama za realizaciju budući se nisu mogla osigurati potrebna sredstva za druge, sustavnije oblike izobrazbe (organizacija studija, pokrivanje troškova studentima iz unutrašnjosti itd.). Osim toga, u to vrijeme ni srodna zvanja nisu imala mogućnosti sustavne izobrazbe na odgovarajućim školama (bibliotekari, muzejski djelatnici, konzervatori i dr.). 11 Arhivist, 1/1951 i Arhivist, 11/1952 i dr. 12 Arhivist, III/IV, 1956, sv. 3-4. 46