ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)
Strana - 8
J. Kolanović, Identitet arhivista: od zanimanja do profesije, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 7-14 profesionalnom identitetu i odgoju arhivista (Education and professional Identity) u kojoj je osobito naglašena potreba odgoja i obrazovanja arhivista kao temelja specifičnosti profesije arhivista 2 . Identitet arhivista bila je jedna od tema koja se provlačila u nekoliko izlaganja i na XIII. međunarodnom arhivskome kongresu u Pekingu koji je imao cilj pružiti "bilancu i perspektive" arhivske službe na razmeđu XX. i XXI. stoljeća.'I opet se govori o identitetu arhivista u svezi s obrazovanjem arhivista. Zapravo, svako raspravljanje o obrazovanju arhivista, a ono je jedna od ključnih tema brojnih skupova arhivista, i rasprava o arhivistici kao znanosti, nezaobilazno se povezuje s pitanjem identiteta i profesije arhivista. U posljednje vrijeme često se pitanje identiteta arhivista postavlja prvenstveno s obzirom na nove tehnologije (elektronički mediji) i nove oblike informacija (virtualni arhivi). U takvoj raspravi u nekom smislu sučeljavaju se dva gledišta, ono anglosaksonskih arhivista, koji u prikazivanju uloge arhivista ističu značenje informatike i novih elektroničkih medija ne samo kao izazova arhivskoj službi nego ih prikazuju kao temeljno određenje u obrazovanju arhivista i stvaranju njegove uloge u društvu. Nasuprot tome, evropski arhivisti ne dopuštaju da se previde osnovna obilježja identiteta arhivista, a to je njegova funkcija da zaštiti memoriju nekoga naroda i očuva arhivsko gradivo kao dio kulturne baštine. Problem identiteta arhivista, a time i pitanje profesije arhivista treba sagledati mnogo šire i sveobuhvatnije: u okviru funkcije koju ta služba ima u svakome razvijenom društvu, njezina položaja u društvu, obrazovanja arhivista i stvaranja određene samosvijesti nositelja te profesije. U tom pogledu suvremeni propulzivni razvoj informacijskih znanosti, a time i značenje informacije te njezina "obrada", dakako, u žarište su postavile i pitanje same arhivske službe. Premda se znade rado govoriti o "krizi identiteta", ja bih radije rekao da je u pitanju samo stvaranje identiteta arhivista i te službe, koja ima svoju tisućljetnu predaju, ali joj je novije vrijeme postavilo nove zahtjeve i novu ulogu. Očito takva konstatacija vrijedi općenito. Ovdje bih taj problem naročito želio osvijetliti na našim prostorima, u Hrvatskoj: identitet arhivista nije nikada ni stvoren niti dostatno društveno priznat, uloga arhivista nije pravo vrednovana, a u procesu obrazovanja toj je službi dano periferno značenje. i mađarski arhivisti Magdalene Csevej^Zolte Bodija: The special Media Archivist: A Crisis of Identity. Usp. Archívum X" Ondje, 479^80.
