ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 9

J. Kolanović, Identitet arhivista: od zanimanja do profesije, Arh, vjesn., god. 40(1997) str. 7-14 Arhivist promatran izvana i u vlastitoj samosvijesti U određenom smislu možemo ustvrditi da se pitanje identiteta arhivista (uostalom kao i svake druge profesije) mora promatrati s dva stajališta: kako se ta služba vrednuje izvana, kako na nju gleda društvo i koje joj značenje pridaje, i kako sami arhivisti doživljavaju svoju profesiju. a) Arhivist i društvo. Polazimo li od same zakonske regulative, još prije više od trideset godina jasno je utvrđeno daje arhivska služba od posebnog društvenoga značenja. Međutim, praktičko gledanje na samu službu i njezin položaj je sasvim drugačiji. To bih želio ilustrirati s nekoliko anegdotskih primjera koji nam možda bolje od bilo kakve stručne analize ocrtavaju kakvu ulogu još uvijek ima arhivist kod nas. Pokojni ravnatelj tada Arhiva Hrvatske dr. Bernard Stulli, koji ima osobitu zaslugu za razvoj arhivske službe i razradu arhivskoga zakonodavstva u Hrvatskoj, znao se često vraćati na jednu zgodu iz svoga života koja je slikovito ocrtavala položaj arhivista u očima onih "izvana". Kako je na mjesto direktora Arhiva došao s dosta visokih i važnih funkcija ministra ribarstva, a zatim ravnatelja Jadranskoga instituta HAZU, neki prijatelji nisu mogli ni shvatiti što to on zapravo sada radi kao ravnatelj Arhiva. Kad je jednome rekao da je ravnatelj Arhiva Hrvatske, dobio je odgovor: "Pa, negdje se mora zaraditi kruh". Nažalost, ništa bolje ni povjesničari ne vrednuju ulogu arhivista. S jedne strane, povjesničari ulogu arhivista gledaju isključivo u funkciji povijesne znanosti, a dijelom arhiviste smatraju i povjesničarima - a to su oni u prošlosti najvećim dijelom i bili. S toga gledišta smatraju da povjesničari iskorištavaju arhiviste, kako se to jednom javno izrazila pokojna prof. dr. Nada Klaić. Ili pak, stoje češći slučaj, ulogu arhivista smatraju nečim drugorazrednim, pa je postala gotovo praksa da se preporučuje boljim studentima da rade u institutima, a arhiviste promatraju nečim "nižim". Informacijska znanost kod Hrvata uporno niječe samostojnost arhivistike kao znanosti, polazeći od pretpostavke daje "arhivistika dio informacijske znanosti". Takvo stajalište dovelo je do zaključka kako se arhivistika i ne može predavati kao "zasebna" znanost. Stajališta i povjesničara i informatičara u posljednjih petnaestak godina bitno su utjecala na položaj studija arhivistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kako se uporno nijekala samostojnost arhivistike kao zasebne znanstvene discipline ili se izjednačavala s pomoćnim povijesnim znanostima, taj studij nije dao gotovo nikakvih rezultata. Dapače, i nesvjesno je uvedena praksa da taj studij vode ili povjesničari ili informatičari (a ne arhivisti), stoje zakočilo afirmaciju i arhivističke struke i profesije. 9