ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 31

J. Ivanović, Modeli obrazovanja arhivista, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 15-34 od svih, jer još nije pouzdano utvrđen sadržaj te discipline iako se napredak ne može zanemariti. Možemo ga nazvati modelom zavičaja, jer se zasniva na uvjerenju da postoji važno područje koje je svojstveno samo arhivistici, tj. skup pitanja na koja ne može odgovoriti niti jedna druga disciplina. Razvijanje tog područja neosporno je najvažniji zadatak što su ga arhivisti u zadnje vrijeme sebi postavili - obrazovanje je samo jedan od problema koji je o tome neposredno ovisan.

42 Neuspjeh na ovom području smatra se mogućim izvorištem profesionalnih frustracija i prijetnjom (daljnjeg) marginaliziranja struke

43 i njezina onesposobljavanja da razumije svoju zadaću u sadašnjem i budućem okruženju i odgovori zahtjevima koje to okruženje postavlja. Mnogi sastojci ove discipline prepoznati su unutar ili na rubovima arhivske teorije, postavljene su i definicije koje bi trebale usmjeriti daljnja istraživanja. Obrisi te discipline trebali bi biti poznati: istraživanje prirode arhivskoga gradiva i arhiva i uloga arhivista kao čuvara arhivskoga gradiva i posrednika između njega i korisnika.

44 Njoj je povjeren zadatak da odgovori na sva pitanja kojima je zaokupljena arhivska zajednica - od teorijskih do staleških - i to je vjerojatno jedan od razloga mjestimičnog pomanjkanja vjere u taj pothvat. Posljedice koje odavde proizlaze za obrazovanje uklapaju se u tu sliku. Koncept arhivističkoga obrazovanja s ovako zamišljenom teorijom u središtu proizveo bi nešto čime bi arhivisti mogli biti zadovoljni i u pogledu stručne osposobljenosti, razine usvajanja osnovnih načela, osposobljenosti za praktične zadatke i zaštite staleških interesa. Istraživanje prirode arhiva koristit će metodologije i znanja drugih disciplina, ali nikada neće biti razumljivo kao nakupina stranih sadržaja. Prema jednom modelu temeljni sadržaj ove discipline trebao bi biti studij prirode arhiva, na kojem bi se temeljilo izučavanje funkcija vrednovanja, sređivanja i opisa, zaštite i korištenja gradiva.

45 Odatle bi nastala četiri područja: 1. priroda arhivskoga gradiva, 2. vrednovanje i akvizicija, 3. povijest i organizacija arhivske službe i 4. korištenje. Unutar ove jezgre bilo bi moguće stvoriti arhivski Weltanschauung, stoje zadatak za sveučilišni nastavni program arhivistike.

46 Za to je, međutim, potrebna kritična masa predavača i istraživača.

47 U skladu s predloženim modelom, ovome bi još trebalo dodati diplomatiku kao umijeće čitanja dokumenata te pravo (živimo u pravnim sustavima) i povijest institucija. Tim nešto modificiranim tradicionalnim elementima trebalo bi pridružiti i znanost o upravljanju i informacijske znanosti. Tako dobivenih 42 Schaeffer, str. 25; Eastwood, "Reforming...", str. 86; Menne-Haritz, o.e., passim. 43 A. Pedersen, str. 317. 44 Eastwood, "Nurturing...", str. 237. 45 Isto, str. 237-238. 46 Schaeffer, str 31. 47 O tome P. Conway, "Archivai Education and the Need for Full-Time Faculty", American Archivist 51 (1988), str. 254-265. 31