ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 29

J. Ivanović, Modeli obrazovanja arhivista, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 15-34 (zahtjevi za njima su u današnjim arhivima sve veći), to su manji izgledi da se u ograničenom vremenu koje stoji na raspolaganju većini programa, oni doista dobro obrade, naročito ako se ima u vidu da su ovdje izdvojeni iz konteksta matične discipline i njezine metodologije, pa ih je objektivno teže savladati. U prednosti su oni dodatni sadržaji koji se zasnivaju na sličnoj metodološkoj osnovici kao i temeljna disciplina koja je prethodila nadogradnji. To je naravno otvorilo pitanje promjene temeljne discipline i završetka tzv. povijesne paradigme arhivske znanosti. Jedno moguće rješenje bilo je da se stara temeljna disciplina proglasi nenadležnom i zamijeni nekom drugom, u pravilu onom koja je dala najviše dodatnih sadržaja za arhivističku nadogradnju - danas su to svakako informacijske znanosti. Rješenje bi bilo dobro kada ne bi uzrokovalo pojavu većeg broja novih dodatnih sadržaja, ovoga puta uglavnom bliskih staroj temeljnoj disciplini. Naime, iako se ponekad čini da se suvremena arhivistika nepovratno udaljuje od povijesne znanosti, to je samo naizgled tako. Kao stoje rečeno, svijest o važnosti historiografske metode prisutna je i u konceptu suvremene arhivistike.

40 Drugi odgovor koji je ponuđen bilo je širenje koncepta stručnog usavršavanja i razvijanje specijalističkih programa. Temeljni problem ovog koncepta leži u tome što je reaktivan - može dati brzi odgovor na konkretan zahtjev koji se pojavi, ali ne može nadomjestiti temeljno obrazovanje, jer nije u stanju pribaviti metodologiju i interpretativni horizont potreban za razumijevanje problema, niti izgraditi vrijednosti i zajedničku kulturu na kojoj se temelji zajednica. Također je slabo iskoristiv kao sredstvo unutrašnjeg reguliranja struke i zaštite njezinih staleških interesa. Treća mogućnost koja se uočava u nekim programima arhivističkog obrazovanja jest raspodijeljeno temeljno obrazovanje. Umjesto jedne discipline u ulozi 'domaćina' moguće je predvidjeti nekoliko njih. Ovisno o broju takvih disciplina (treba računati sa sljedeće četiri: informacijske znanosti, povijest s pomoćnim povijesnim znanostima, neki oblik sociologije i naravno arhivistika), svaka od njih će morati nešto žrtvovati u interesu zajedničkog cilja - odmjeravanje značenja pojedine od njih je više nego tehničko pitanje, jer vrlo lako može dovesti do eliminacije jedne od njih ili svođenja na razinu dodatnog sadržaja. U nekim programima to je bio slučaj upravo s arhivskim sadržajima.

41 Budućnost ove varijante prvog obrazovnog modela čini se dosta izglednom. Omogućava razmjerno jednostavan razvoj i održavanje nastavnog programa, bezbolnu izmjenu pojedinih predmeta, može se organizirati kao dodiplomski ili postdiplomski studij. U stanju je pružiti djelotvornu zaštitu staleških 40 Vidi Wallot, o.e.; Menne-Haritz, "Archivfachliche Ausbildung 41 Najlakše ih je prepoznati po tome što imaju jedan predmet nazvan arhivistika s relativno skromnom satnicom. 29