ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 21

J. Ivanović, Modeli obrazovanja arhivista, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 15-34 način lako postane sama sebi svrhom i izgubi smisao. Ako se to još prenese na obrazovni proces, vjerojatni rezultat bit će neupotrebljiva radna snaga koja ne razumije posao kojim se ima baviti.

16 Četvrti je, danas popularan zahtjev, o kojem se valja izjasniti, odgovorna izazov ubrzanih promjena u našem današnjem društvenom okolišu i shodno tomu održavanje koraka s razvojem tehnologije. Možda to nije eksplicitno naglašeno, ali je izvjesno da su mnogi svjesni daje management promjena u osnovi obrazovno pitanje i da se tiče jednako temeljnog obrazovanja kao i stručnog usavršavanja. Zahtjevi koji se postavljaju pred arhive u obavljanju njihove zadaće, za to potrebna znanja i vještine, jednako kao i individualno, kroz rad ili obrazovanje stečeno iskustvo, podjednako su promjenjive i nestabilne kategorije i zahtijevaju stalno održavanje. Dobar dio interesa arhivista za pitanja obrazovanja, uz sva retorička pretjerivanja, posljedica je straha da neće biti u stanju pratiti promjene koje se oko njih dešavaju i, navodno, mijenjaju narav arhivskog gradiva.

17 Na kraju, obrazovanje je uvjet za profesionalnu afirmaciju, pa staleške motive nikada ne treba podcijeniti.

18 Razina obrazovanja i njegova organizacija jedan su od temeljnih kriterija po kojima se procjenjuje status struke, a nadzor nad obrazovnim procesom, uvjetima koje netko mora zadovoljiti da bi ga započeo i završio, najbolji je način nadzora nad samom strukom.

19 Staleški interes, nužan svakoj profesiji da bi od drugih ishodila priznanje, redovito je povezan s nekom predodžbom o važnoj društvenoj misiji koja, doduše, postoji i neovisno o struci koja je prisvaja. Struka se ipak ne može oduprijeti iskušenju da svoj partikularni interes ne ispreplete s društvenom koristi djelatnosti koju zastupa. Drugim riječima, što će biti i kako će izgledati arhivska struka ne ovisi samo o njezinoj funkciji, predmetu kojim se bavi ili arhivistici kao disciplini, dobrim dijelom ovisi i o potrebi arhivista da se formiraju kao stalež i da tu subjektivnu potrebu pokriju objektivnim razlozima. Ove motive je sasvim sigurno moguće i drukčije sistematizirati, no u svakom slučaju za razumijevanje okvira u kojem se osmišljava i izvodi arhivističko obrazovanje važno je imati na umu raznorodnost zahtjeva i očekivanja kojima ono treba udovoljiti i činjenicu da djelotvorna posrednička funkcija među njima nije osmišlje16 Usp. John Roberts, "Archival Theory: Myth or Banality", The American Archivist 53 (1990), str. 110-120. 17 Najizrazitiji je problem elektroničkih dokumenata, tzv. virtualnih dokumenata, koji ipak nisu ništa više virtualni od tradicionalnih papirnatih čija je virtualnost zastrta načinom njihova prikazivanja. Razlika je, vjerojatno, samo u tome što ovdje nismo prisiljeni tako naglašeno razdvajati logičku od fi ičk strukture dokumenta. 18 0 tome vidi: Maher, o.e. 19 Postoji i mišljenje daje inzistiranje na arhivskoj teoriji način da se izvrši podjela unutar stmke na 'teoretičare' i 'praktičare', usp. Roberts, o.e. 21