ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 20

J. Ivanović, Modeli obrazovanja arhivista, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 15-34 određeno negdje drugdje i u nadležnosti nekoga drugog unutar ili izvan struke ili barem odvojeno od obrazovne djelatnosti. Zadatak je obrazovanja održavati metodologiju prepoznavanja tih sadržaja i oblikovati ih u odgovarajući nastavni sadržaj. To je klasičan, sveprisutan motiv prosvjetiteljskog nadahnuća obrazovanja uopće, izražen u, nazovimo to tako, kurikularnoj tematici i metodičkim načelima kojima se jamči određena razina djelotvornosti nastave.

13 Obrazovanje u tom smislu načelno ima misionarsku ulogu širenja znanja, ali mu je u stvarnosti dan zadatak dobavljača oruđa za rad. Za razliku od toga, arhivisti su, poput drugih tzv. praktičnih disciplina, došli do uvjerenja daje model po kojem struka prethodi obrazovanju, pa time i obrazovnom sadržaju, ponekad nedjelotvoran. Posljedica te spoznaje jest tvrdnja da vrijedi i obrnut proces, da obrazovanje mora biti "u prvim redovima" izgradnje i učvršćenja struke. Možemo se pitati da li je to baš zadatak obrazovanja i ne treba li ga izvršiti negdje drugdje, ali kao da se ispostavlja da je drukčije nemoguće. Zadatak obrazovanja je da izgradi struku i omogući njezinu normalnu reprodukciju, dok je sam predmet obrazovanja na neki način usklađen s ovim zahtjevom.

14 Treći zadatak koji je stavljen pred arhivističko obrazovanje jest izgradnja specifičnog arhivističkog korpusa znanja i razvitak teorije. Naročita važnost ovog motiva nije samo posljedica činjenice da se obrazovanje i istraživanje obično dešavaju na istome mjestu (sveučilištu, nekom institutu i si.), nego i toga što tzv. "korpus arhivskoga znanja" još ni izdaleka nije zajamčen

15

, pa je nastavna aktivnost prisiljena popunjavati sporna područja ukoliko želi dati njihovu cjelovitu sliku, što se pretpostavlja da je i njezin smisao. Ispostavlja se da je obrazovanje nužno povezano s istraživanjem i da je dio teorijske gradnje discipline. Takozvani "korpus znanja" potrebno je redovito održavati da se ne bi urušio. Ovdje se gubi predodžba o znanju kao radnome sredstvu i proizvode neke nedoumice o kojima će biti riječi kasnije. Neki, naime, smatraju da proizvodnja bilo čega što se može nazvati teorijom na ovaj 13 Izradi nastavnih programa posvećena je i jedna RAMP studija: Michael Cook, Guidelines for Curriculum Development in Records Management and the Administration of Modern Archives: A RAMP Study, Paris: UNESCO 1982. Slična uputstva izradili su i Američko i Kanadsko arhivističko društvo. Kod nas sličnu ulogu ima Pravilnik o stručnim ispitima. 14 Michael Cook , "The development of archival education," Janus, 1995:2, str. 57-60, sadašnji položaj arhiva kao kulturnih i akademskih ustanova smatra posljedicom vezanosti arhivista za druge discipline, u prvom redu za povijest, kroz duže razdoblje tijekom prošlog i ovog stoljeća. A. Menne-Haritz, "Archivfachliche Ausbildung: den Anforderungen der Geselschaft des 21. Jahrhunderts gerechtwerden", Proceedings of the 12 International Congress on Archives (Montréal, 6-11 September 1992), Archivum, 39 (1994), str. 261-283, pokazuje kako se sadržaj koji se smatra bitnim za struku s vremenom može mijenjati i tako utjecati na njezinu ulogu u društvu. 15 Usp. Ann Pederson, Development of Research Programs", Archivum 39 (1994), str. 316-317; Eastwood, "Nurturing...", str. 246 i dalje. 20