ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 18

J. Ivanović, Modeli obrazovanja arhivista, Arh. vjesn., god. 40 (1997) str. 15-34 ustanove koja pruža određene usluge korisnicima, no ima i drukčijih mišljenja prema kojima bi se ovaj posao mogao povjeriti nekom drugom, jer nije ono stoje karakteristično za arhive i što bi trebala biti njihova najvažnija zadaća - osigurati vjerodostojno svjedočanstvo o djelovanju stvaratelja gradiva. Područja u kojima se vidi mogućnost za razvoj novih teorijskih i metodoloških obrazaca ujedno su tako i izvor nesporazuma i dvojbi. Taj je dvostruki utjecaj okoline urodio zanimljivim događajima na nekoliko područja arhivske teorije: reinterpretacija temeljnih načela, pročišćen koncept dokumenta, naročito pod utjecajem analize dokumenta u elektroničkom okruženju, područje vrednovanja, uz naglašen opći trend preispitivanja arhivske metodologije i postupaka. Međutim, značajno je kompromitiran dvama odavno prisutnim, a sada naročito aktualnim problemima: miješanjem stručnih i staleških motiva u raspravi oko identiteta struke i njezina položaja u vidljivom joj susjedstvu informacijskih, povijesnih ili nekih drugih znanosti, te naročito pitanjem same opstojnosti arhivistike kao discipline izraženo kroz nedoumice o njezinu vlastitome intelektualnom sadržaju i funkciji. U tom se kontekstu može postaviti pitanje, stoje osnovna svrha obrazovanja: prenošenje nekog znanja, što god to bilo, proizvodnja radne snage ili reprodukcija neke zajednice. Ako preteže zadnja komponenta, značenje sadržaja može biti relativizirano i svedeno na minimalnu prepoznatljivost. U svojoj zaokupljenosti tim pitanjem, kao i druge discipline u sličnom položaju, arhivisti se rado i često bave problemom obrazovanja. I "iako nije nedostajalo rasprave o problemu obrazovanja arhivista, on teško daje već riješen."

8 Govoriti o obrazovanju često je sinonim za općenitu raspravu o arhivistici i njezinim sadržajima, dok sada već obilna literatura svjedoči da je model prikladan i za specifične teme.

9 Pitanje arhivističkog obrazovanja vjerojatno je najpogodnije za takve rasprave, pa nije ni čudno što se redovito bavi prvim dijelom sintagme, onim arhivističkim te završava u raspravi o samoj arhivistici ili o krajnjoj zadaći arhiva kao ustanove, dok 7 Kod nas je to ostavilo malo pisanoga traga, uglavnom u izvješćima o organiziranim tečajevima i si. koji su znali biti objavljivani u Arhivskom vjesniku. Iz dostupnog materijala, nažalost, nije moguće pouzdano zaključivati o tome koliko je u pojedinom slučaju bilo raspravljano samo pitanje obrazovanja. 8 T. Eastwood, o.e., str. 80. 9 Jedan broj časopisa The American Archivist, 51:3 (1988) bio je posvećen obrazovanju za pojedina područja rada i pojedinim aspektima uobičajenih oblika obrazovanja, drugi, 56:3 (1993) obrazovanju za nove tehnologije; vidi i austrijski Scrinium, br. 18. Archivaria br. 42 također sadrži nekoliko članaka posvećenih "perspektivi arhivističkog obrazovanja". Pregled stanjaunekimevropskimzemljama-iako ne više ažuran - može se naći u: Wissenschaftliche Archivarsausbildung in Europa, ur. Wilchelm A. Eckhardt, Marburg 1989. Opsežan popis institucija koje provode obrazovanje arhivista, objavljenje zajedno s pripadajućim nastavnim programima u posebnom broju časopisa Međunarodnog arhivskog vijeća, Archívum, br. 34 (1988) i u: Directory of

schools and courses of professional training for archivists, Koblenz 1992. 18