ARHIVSKI VJESNIK 40. (ZAGREB, 1997.)

Strana - 164

B. Zakošek, Tezaurusi u arhivskoj djelatnosti?, Arh. vjesn., god. 40(1997) str. 157-170 mišljanja moći u jedan razred staviti istoznačnice (sinonime) čija posebnost proizlazi tek iz različite ortografije, iz preobrazbi jezičkih normi i prakse hrvatskog jezika odnosno jezika u Hrvatskoj (npr. saobraćaj - promet) ili alternacije između skraćenica i punih naziva (npr. NRH - Narodna Republika Hrvatska). No, dobro ćemo morati razmisliti i pažljivo prosuditi kako postupiti s terminima na stranom jeziku (obično u nazivima arhivskih fondova) ili s tuđicama. Tuđice svakako ne treba stavljati u ekvivalentne razrede s odgovarajućim hrvatskim terminom ako upućuju na neki poseban povijesni kontekst. Tako će se, primjerice, u indeksnim datotekama svakako naći i oznaka gradonačelnik i oznaka podestat, oznaka notar i oznaka javni bilježnik (o opravdanosti ovog drugog primjera bi se moglo raspravljati) iako izražavaju dva vrlo bliska, gotovo identična pojma, no upućuju na potpuno različiti povijesni kontekst. S druge strane, u jedan ekvivalentni razred svakako možemo smjestiti, primjerice, oznake apotekarstvo i Ijekarništvo. Tezaurus se nadalje može još pročistiti i nizom suptilnih postupaka tijekom terminološko-pojmovnog razlučivanja, kojim ćemo eliminirati niz oznaka različitog značenja, no bez obavijesne relevancije te različitosti. Tako ćemo u praksi, primjerice, često moći izjednačiti neku glagolsku imenicu s drugom srodnom imenicom (npr. oporezivanje - porez). Takvih je jezičnih relacija dosta, nO ovdje želimo samo upozoriti da se o njima prilikom izrade tezaurusa treba voditi računa. Kod višeznačnih riječi i istozvučnica (polisema i homonima) radi se o obrnutom postupku. Ovdje jednu oznaku valja razdvojiti na dva ili više ekvivalentnih razreda, kako bi korisnici bez lutanja mogli pronaći različite tražene pojmove označene istim terminom (npr. županija /pokrajina u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji/ i županija /porezna općina u Istri/). Posebno složeno pitanje kod izrade tezaurusa u arhivskoj djelatnosti, a i inače u izradi tezaurusa, je obuhvaćanje složenih termina. Tu je riječ o obujmu sintagme, o redoslijedu riječi u sintagmi te o njenoj funkciji u tezaurusu. Tezaurus svakako tu ne može ići ispod zahtjeva koji proistječu iz logike arhivske teorije pri izradi povijesti institucija. Tako će npr. sintagma javni bilježnik ili javno bilježništvo ostati jedan zaseban ekvivalentni razred. Nadalje, određeni raspored riječi u nekoj sintagmi ponekad ima svoj sasma jasan povijesni značaj, pa se oznake ne mogu proizvoljno premetati ako se želi sačuvati povijesna jednoznačnost. Tako se sintagme gradski narodni odbor i narodni odbor grada ne mogu bez zadrške svesti na isti ekvivalentni razred, s obzirom da upućuju na upravne oblasti u različitom vremenskom razdoblju. No, stručni arhivski djelatnici za tu razliku znaju, a bez njihove uključenosti se ionako neće moći izraditi tezaurus za arhivsku djelatnost. Imena i nazivi fizičkih i pravnih osoba će u velikom broju tvoriti gradivo arhivskog tezaurusa. Oni moraju biti obuhvaćeni kao zasebni razredi, no pored toga ih se, u opravdanim slučajevima, može povezati i s odgovarajućim sadržajem ujedan ekvivalentni razred. Ovo potonje 164