ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)
Strana - 66
M. Slukan, Opis kartografskog gradiva, Arh. vjesn., god. 39(1996) str. 65-73 federacije bibliotekarskih društava i ustanova. Usprkos činjenici da se radi o bibliotekarskom standardu, njegovi osnovni principi mogu se primjenjivati i pri obradi kartografskog gradiva u arhivskim ustanovama. Naime, iako Standard strogo propisuje osnovne elemente opisa i interpunkciju među njima, istovremeno dopušta mogućnost prilagodbi i dopuna s obzirom na potrebe i specifičnosti institucije koja ga primjenjuje (i sami autori Standard nazivaju preporukom). Pri sređivanju nekog kartografskog materijala uvijek treba uvažavati specifičnosti pojedine kartografske zbirke i ustanove u kojoj se materijal nalazi. Posebno treba voditi računa o osnovnim osobinama karata kojima raspolažemo (regionalna zastupljenost, vrsta i starost karata i si.), te o zahtjevima potencijalnih korisnika koji će se kartama služiti (npr. na vrlo starim kartama uglavnom rade istraživači povjesničari, toponomastičari i si., dok je katastarska karta ne samo važan povijesni, već i tehnički dokument). Dakle, o ovim će elementima uvelike ovisiti način na koji ćemo sređivati neko kartografsko gradivo. Kartografska zbirka Hrvatskog državnog arhiva sada se sastoji od 2026 kartografskih jedinica, za koje je do sada postojala samo inventarna knjiga, te oko 1500 jedinica koje su bile izvan inventarne knjige (upisane samo u knjigu akvizicija). Paralelno se zbirci pridružuje i kartografsko gradivo iz drugih arhivskih fondova koji su u procesu sređivanja. Kako takvo stanje nije zadovoljavalo potrebe korisnika, te zbog nužnosti uvođenja automatizirane obrade podataka, potreba za katalogom i suvremenom bazom podataka bila je sve jača. Tako se, poštujući sve propisane elemente Standarda, ali i uvažavajući potrebe arhivske prakse, pristupilo sređivanju ove kartografske zbirke. Kao rezultat takvog rada svaka kartografska jedinica dobiva kataložnu karticu opisa sa standardiziranim podacima i interpunkcijom, a njihovom automatskom obradom stvara se i kompjuterska baza podataka kompatibilna s drugim sličnim bazama podataka. Svaka takva kartica opisa sadrži sljedeće podatke: 1. numeričke oznake: nalaze se uz gornji rub kartice i sadrže broj kartice, signaturu, inventarni broj i broj akvizicije kartografske jedinice 2. mjesna odrednica: pod mjesnom odrednicom podrazumijevamo oznaku površine koju karta prikazuje. Sustav mjesnih odrednica određuje se s obzirom na osobine zbirke tj. prvenstveno s obzirom na regionalnu zastupljenost karata. Budući da se ovdje radi o nacionalnoj instituciji, najbolje su razrađene mjesne odrednice za područje Hrvatske. Prihvaćen je sustav koji je uglavnom prihvatila i Kartografska zbirka Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, a koja je utemeljena na klasifikaciji Američkog geografskog društva po Boggs & Lewisowom sustavu. Tako ukoliko karta prikazuje čitav ili veći dio Hrvatske, dobiva mjesnu odrednicu Hrvatska. Ako karta prikazuje samo njen manji dio, dobit će detaljniju odrednicu 66
