ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)

Strana - 24

V. Pavliček, Pitanja i problemi u vezi s izradom strukturnih vodiča kod nas, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 21-28 pojedini fond. Ovim pristupom uočava se i važnost i značenje točnog formiranja fondova te njihovog ispravnog strukturiranja u pojedine skupine i povijesna razdoblja prema jedinstvenoj klasifikacijskoj shemi, što predstavlja prvu obavijest o mogućem sadržaju gradiva jednog fonda. Nakon Pregleda fondova objavljenje 1987. godine Vodič Historijskog arhiva u Osijeku. Ovaj Vodič daje kratke upute za korištenje knjige, predgovor, povijest, organizaciju i djelovanje same ustanove te prikaz djelovanja arhivske vanjske službe. Zatim slijedi prikaz arhivskih fondova i zbirki strukturiranih na način općenito važeći prije izrade nove klasifikacijske sheme u Pregledu fondova, s nekim elementima iz ove klasifikacije, kao i nekim svojim posebitostima. Npr. uz arhivsku građu DPO u Arhivu, kao posebna skupina prikazuje se i arhivska građa DPO izvan Historijskog arhiva Osijek. Na kraju knjige je prikaz biblioteke i dokumentacijsko-informacijskog centra, popis radnika koji su u ustanovi radili od njenog osnivanja, tekst o prvom ravnatelju i osnivaču ustanove te određeni bibliografski podaci, tj. popis vlastitih izdanja arhiva i bibliografija radova o arhivu te na samom kraju sažetak. Već uvidom u sadržaj ovog Vodiča očituju se određeni koncepcijski nedostaci knjige, npr. formirane su vrlo široke cjeline prikaza arhivskoga gradiva nerazrađene na potpoglavlja, odvojena je bibliografija radova o samom arhivu od prikaza povijesti ustanove, nije izrađeno kazalo. U prikazu samog gradiva ovaj Vodič odstupa od već jednom date i za cijelu Hrvatsku u Pregledu fondova usvojene daleko razrađenije i sadržajnije strukture i klasifikacijske sheme fondova te ponovno uvodi u strukturiranje fondova prijašnju klasifikaciju. Zatim ponovno uvodi stari sustav numeracije i signatura fondova, po kojem unutar svake grupe redni broj teče od jedan na dalje. Po intenzitetu prikaza samog gradiva fondova i zbirki on predstavlja ponavljanje podataka iz Pregleda fondova uz dodatak vrlo općenitih uvodnih tekstova, koji sažimlju i povijest tvoraca i povijest fondova, kao i sliku sadržaja za veće skupine fondova i za cijela povijesna razdoblja. Ova činjenica, uz izostanak prikaza sadržaja fondova kroz serije, podserije i grupe spisa, pa čak i za one najznačajnije fondove, dovodi do nedostatnog prikaza sadržaja pojedinih fondova, tj. onog elementa opisa gradiva koji predstavlja srž strukturnog vodiča. Iz navedenoga se može uočiti određena nedorečenost postojećih teorijskih uputa, nedostatak općeprihvaćenih standarda, a i nedosljednost u primjeni jednom već dosegnutih pozitivnih rješenja. U međuvremenu je vodič kao obavijesno pomagalo doživio temeljitu razradu u stranoj literaturi. Opširna i vrlo detaljna standardizacija elemenata prikaza vodiča, rađena na primjeru brojnih u svijetu objavljenih vodiča nacionalnih arhivskih ustanova, a primjenjiva i na naše regionalne arhive, prikazana je u studiji Françoise Hildesheimer, Guidelines for the préparation of general guides to national archives 24