ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)

Strana - 227

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 197-250 znici arhivističkih, paleografskih i diplomatičkih škola i to ne samo s područja Emilia-Romagna, već i iz Piemonta, Lombardije, Toskane, Marche i Lazija (ukupno 229 polaznika), koji su redovito pratili predavanja i u velikom broju sudjelovali u raspravi. Navodimo samo neke od tema o kojima se predavalo i raspravljalo na ovom seminaru. Zabrana izlučivanja dovodi do prekomjerne količine dokumentacije. Ovo je stajalište ponekad posljedica prevelikog izlučivanja u prošlosti. Dokumenti na papiru, zahvaljujući novim nositeljima obavijesti, izgubili su dosadašnju važnost, pa i to treba imati na umu pri odlučivanju o prevažnom pitanju izlučivanja ili čuvanja dokumenata. O tome trebaju odlučivati skupine stručnjaka. Kako kaže jedan od autora, nameće se tautološki zaključak: "Može se izlučiti sve ono što je beskorisno za čuvanje." Kazne za neovlašteno uništavanje gradiva su oštre, pa i onda kada se radi o privatnim arhivima. Jedna od tema koje su izazvale najviše rasprava, bila je i ona o informatičkim sredstvima i njihovu trajanju. Zaključak je sljedeći: Ove će inovacije u budućnosti utjecati također na metodologiju povijesnih istraživanja, jer će sjedne strane ubrzati rad na istraživanju, ali će se s druge strane morati istražiti novi načini selekcioniranja izvora i, prije svega, naći ključevi pristupa informacijama. U jednom od predavanja iznesen je, uz ostalo, podatak da se u Francuskoj planira izlučivanje barem 90% suvremenoga gradiva, dok se u Italiji nastoji sačuvati veći postotak gradiva. Upozoreno je na obveze arhivskih djelatnika da više pažnje posvete gradivu u nastajanju, posebno s obzirom na sve veći broj kopija i fotokopija. Bilo je još zanimljivih predavanja, opisanih u ovom saopćenju, koje bi također bilo korisno prevesti u cijelosti ili barem dati njihov prikaz u našem časopisu. Zanimljiv je i sljedeći zaključak: Izbor dokumenata za izlučivanje stvar je općine (tvorca gradiva u nastajanju) te su za taj izbor odgovorni njeni službenici, dok je Glavna uprava (Soprintendenza) dužna dati mišljenje u svezi s povijesnom vrijednošću određenog gradiva. Općina ne smije, dakle, svoje obveze i odgovornost prebaciti na Glavnu upravu. Rubrika Aktivnost arhiva obuhvaća manjim dijelom izvješća o sređivanju i obradi fondova, a daleko većim dijelom se odnosi na razne izložbe, u organiziranju kojih se arhivi upravo natječu, kao i na razna predavanja, simpozije, sastanke i druge skupove organizirane od strane pojedinih arhiva. Navodimo samo neke od tema seminara te neke od izložaba. Seminari i predavanja: Od primopredajnog zapisnika do Vodiča Državnog arhiva (Državni arhiv u Cagliariju); Državni arhiv u Mantovi. Naslijeđe koje treba 227