ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)

Strana - 228

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 197-250 upoznati i čuvati (Državni arhiv u Mantovi); Povijesna istraživanja, obavijesna sredstva u čitaonici Arhiva i Vodič talijanskih arhiva (Državni arhiv u Tarantu). Izložbe: Strašni potres koji se dogodio 11. siječnja 1693. (Državni arhiv u Kataniji); Arhivi za povijest Italije (Državni arhiv u Foggi); Arhivsko gradivo (Državni arhiv u Forliju - područna sekcija u Ceseni); Francesco II. Burbonski. Sjećanje na jednog kralja povodom stogodišnjice smrti (Državni arhiv u Napulju). Svakako da je, uz već navedene rubrike, najzanimljivija šesta, koja tretira kretanje gradiva odnosno novoprimljeno gradivo, depozite, darovanja i dr. Na kraju, na 20 nepaginiranih stranica drugačije boje, navedene su publikacije talijanskih državnih arhiva sa svim relevantnim bibliografskim podacima te s navedenom cijenom i podatkom o eventualnoj rasprodanosti. Ovo je uobičajeni dodatak časopisu, a treba reći da nisu navedena samo nova izdanja. Jakov Jelinčić RASSEGNA DEGLI ARCHIVI DI STATO, god. LV, Rim, sv. 2-3, svibanj/prosinac 1995, str. 245-534 I ovaj broj časopisa razdijeljen je na više rubrika: Saopćenja; Kronike; Vijesti i komentari; Dokumentacija; Aktivnost arhiva; Prikazi i recenzije; Primljene knjige; Normativne odredbe; Regionalno zakonodavstvo; Vijesti iz zakonodavstva. Iz praktičnih razloga osvrnut ćemo se detaljnije na prvo saopćenje, koje je pod naslovom "Novo sjedište Državnog arhiva u Firenci" (La nuova sede dell'Archivio di Stato di Firenze) napisao Claudio Lamioni. Rad je obogaćen fotografijama eksterijera i interijera te shemama zgrade. U uvodu časopisa navodi se da se od ovog broja započinje s objavljivanjem serije saopćenja posvećenih temi arhivskih zgrada odnosno njihovim strukturama, kao mjestu čuvanja dokumentacije. Uz ostale uzore u saopćenjima o toj temi, urednik se osvrće i na časopis Atlanti Centra za profesionalne i tehničke probleme u arhivima iz Maribora. Zanimljivo je da se o tom "novom" zdanju u Firenci piše sedam godina nakon što je zgrada puštena u uporabu, kroz koje su se vrijeme mogle uočiti i njene prednosti. Novo arhivsko zdanje po autorovim riječima "čini neku vrstu otoka između arterija gustog cestovnog prometa". Povoljna situacija za arhitekte bila je u činjenici što je zgrada smještena na prostoru koji obiluje građevinama nastalima u razdoblju od 13. do 20. st., pa su arhitekti imali slobodne ruke. Autor, uz već spomenutu konstataciju o "otoku", govori i o činjenici da se "brojne gradske i izvangradske prometne linije doslovce sijeku u neposrednoj blizini zgrade te omogućavaju lakšu komunikaciju sa svakom točkom u gradu". Nema sumnje da ovakav 228