ARHIVSKI VJESNIK 39. (ZAGREB, 1996.)

Strana - 198

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 39 (1996) str. 197-250 i ujedno nenadoknadiv dio cjeline, dio u lancu jedne ostavštine ili djelatnosti. Upravo po tome se arhiv bitno razlikuje od muzeja i biblioteka. Glede uobičajene podjele arhiva na upravne, sudbene, financijalne, vojne, civilne, crkvene, suvremene i stare, pismohrane, osnovna je podjela na "suvremene" i povijesne arhive, a autor ova dva posljednja pojma povezuje dvjema formulacijama: 1) arhiv je određen samim nastajanjem dokumentacije, 2) arhiv se rada ili nastaje, kad dokumentima prestaje prvobitna funkcija, pa se oni odlažu i želi ih se dalje čuvati kao kulturno dobro. Autor ukazuje na pojmovne razlike kod mnogih naroda glede dviju bitno različitih skupina dokumenata: onih u pismohrani i onih u povijesnom arhivu. U Italiji postoji neutemeljenost u razlikovanju povijesnog arhiva od pismohrane. Za ilustraciju navodi autora Antonija Panellija, koji u "Scritti archivistici", Roma 1955. najednom mjestu tvrdi "sve je jednostavno arhiv", a Georgio Concetti u svom članku "II fondamento teorico della dottrina archivistica", u istom zborniku iz god. 1970. predlaže podjelu na upravne ("protocollo, registratura" tj. pismohrana) i kulturne (ono što se čuva u povijesnom arhivu). Uostalom, prema prijedlogu autora, treba razlikovati: pismohranu (gdje su dokumenti u aktivi), arhiv depozita (gdje se odlaže gradivo koje se više ne koristi za tekuće poslove) i povijesni arhiv (gdje se pohranjuju odabrani spisi na trajno čuvanje kao povijesno svjedočanstvo). U drugom dijelu autor razrađuje temu: "Suvremeni arhiv, upravni, javni" s poglavljima: 1. Uloga arhiva, 2. Sređivanje gradiva u pismohrani, 3. Zadatak arhiva: protokol i pismohrana, 4. Klasifikacija, 5. Svežanj, 6. Pomagala u pismohrani, 7. Arhiv depozita. Da bi naglasio ulogu arhiva u jednoj demokratskoj državi, autor se poslužio poznatim sloganom koji se pripisuje Napoleonu: "Državi je nužniji dobar arhivist, nego dobar artiljerijski general." Zadaća je arhivske službe osigurati, da arhivsko gradivo nastalo u pisarnici javne uprave bude sačuvano i pohranjeno u povijesnom arhivu kao kulturno blago. Način sređivanja gradiva u pismohrani razlikuje se od sređivanja gradiva u arhivu - u pismohrani gradivo se sređuje kronološki, abecedno ili brojčano progresivno. Autor naglašava, da se postupak sređivanja gradiva provodi prvenstveno u pismohrani, a u arhivu iznimno, tj. samo u slučaju ako je gradivo došlo u nesređenom stanju. Sređivanjem se tada uspostavlja prvobitni poredak. U konačnici, gradivo iz pismohrane nalazi svoje mjesto u povijesnom arhivu tu se kao arhivsko gradivo dalje obrađuje, poštivajući njegovu organsku strukturu. Pri tome se proučava povijest institucija ili ustanova, kroz gradivo se upoznaje život građana, povijest nacije, ideologije, oblici vlasti, ekonomija, razvoj društva, razvoj 198