ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 84
M. Štambuk-Škalić, Vrednovanje arhivskoga gradiva u osobnim arhivskim fondovima, Arh. vjesn., god. 38(1995) str. 81-91 Jedan dio tih fondova nalazi se i u naučnim bibliotekama, prvenstveno u Zadru (32 obiteljska, 42 osobna), u Splitu (3 obiteljska, 6 osobnih), u Puli (6 osobnih) i u Rijeci (5 osobnih), a također i Hrvatski školski muzej u Zagrebu posjeduje 30 osobnih fondova. Nekoliko se obiteljskih i osobnih fondova nalazi u raznim centrima, institutima i zavodima. U međuvremenu (1982-1993) Hrvatski je državni arhiv preuzeo još 9 obiteljskih fondova, fragmentarno gradivo raznih obitelji i 40 osobnih fondova. Za ostale povijesne arhive nemamo podatke o broju novih fondova. Ovakva slika rasprostranjenosti obiteljskih i osobnih fondova rezultat je odnosa prema tom gradivu tijekom povijesnog razvitka. Ti su fondovi (češće pod nazivom rukopisi ili zbirke) prvenstveno sakupljani u rukopisnim odjelima javnih i sveučilišnih knjižnica, muzeja te akademija znanosti, a ne u državnim arhivima. Upravo se zato veliki broj osobnih fondova nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci te Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i to najvećma fondovi književnika, umjetnika, političara i znanstvenika. Arhivske ustanove nisu takvo gradivo preuzimale planski niti sustavno. Glavno zanimanje je bilo usmjereno na popunjavanje državnih arhiva gradivom ustanova državne uprave, temeljeno na pretpostavci da arhivi prvenstveno služe svom osnivaču (dakle državi ili instituciji za čiji su interes osnovani), dok je nabava gradiva kupnjom ili poklonima, a to se prvenstveno odnosi upravo na privatno gradivo nastalo u obitelji ili radom pojedinca, bila manje važna. 6 Osobni i obiteljski arhivi evidentiram su u malom broju slučajeva, premda se skoro u svim zemljama zakonom propisuje obvezno prijavljivanje privatne arhivske građe i zabranjuje njeno uništavanje i iznošenje iz zemlje. Zadatak je arhivske službe da utvrdi postojanje, značaj i količinu toga gradiva radi uvida, evidencije, zaštite ili preuzimanja u arhiv, čime osiguravamo bolju zaštitu, nadzor i društvenu brigu nad tim gradivom. 7 Usprkos zakonskim odredbama, rad vanjske službe na popisivanju i otkrivanju arhivskog gradiva osobnog nastanka još je nedovoljan, a sakupljanje i preuzimanje u državne arhive uglavnom ovisi o pobudama vlasnika. Oni je mogu pohraniti ili darovati državnom arhivu putem otkupa, poklona ili depozita. Procjena vrijednosti Gradivo sadržano u osobnim fondovima procjenjuje se prilikom preuzimanja i prilikom sređivanja. 6 T. R. Schellenberg, Modemi arhivi, Izdanje SDAJ, Beograd 1968,15. 7 D. Pajalić, Metodologija zaštite arhivske građe u privatnom vlasništvu, VjesnikHAR, Rijeka 1990,237. 84
