ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 61
D. Eržišnik, Vrednovanje arhivskoga gradiva. Odnos između teorije i prakse, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 57-62 Najpoznatiji primjer u tom smislu je kriterij koncentracije ili apsorbiranosti pojedinačnih podataka. Prema njemu, prednost imaju koncentrirani, tj. dokumenti u koje su apsorbirani pojedini podaci. Na nepouzdanost ovog kriterija upozorava se na više mjesta i u nekim raspravama, ali na isti zaključak navode i neka praktična iskustva. Na primjer, vjerojatno je da puno veću vrijednost ima jedan bankarski dosje u kojem su vidljivi svi uvjeti i tijek jedne privredne investicije, nego suhoparne i nejasne stavke u glavnoj knjizi. Naime, u takvoj evidenciji kao stoje glavna knjiga, uz sve ostale nevažne stavke, teško je uopće razaznati o čemu se radi. Iz toga slijedi i jedan dodatan kriterij, po kojem bi u takvim slučajevima prednost trebali imati jasniji sadržaji. Naravno, takvo se stajalište u praksi često dovodi u pitanje zbog količine tog jasnijeg dijela, jer njega je redovno daleko više. Zbog toga, čini se, da bi sve bilo na mjestu, kriterij o koncentraciji samo je dobro opravdanje za izlučivanje onog većeg dijela. Na kraju, što se tiče kriterija, može se zaključiti kako se oni u većini slučajeva primjenjuju kumulativno. To znači da se u isto vrijeme, po načelu zbrajanja, primjenjuje više kriterija. Tek na temelju tog sumiranja, donosi se u praksi zaključna formulacija. U stvari, time se potvrđuje teza da se većina realnih kriterija izriče na licu mjesta. Kriteriji poznati iz teorije samo su oslonac za njihovo izricanje. Liste U literaturi se liste obično definiraju kao pomagalo u izlučivanju. Znači, ne kao gotov plan po kojem bi se ono automatski obavljalo, nego samo kao podloga u pristupanju izlučivanju. Po koncepciji, obuhvatnosti i aktualnosti dijele se na nekoliko vrsta, ali o tome ne bih govorio u ovom tekstu. Ono što bi ovdje svakako trebalo naglasiti, to je činjenica da one ne služe samo kao pomagalo kod izlučivanja, nego isto tako i u zaštiti arhivske građe. Naime, jedino na temelju njih može se odvojiti dio za trajno čuvanje od dijela za koji su predviđeni ograničeni rokovi. Time se za taj dio, za koji je predviđeno trajno čuvanje, osiguravaju bolji uvjeti čuvanja. Drugo stoje važno naglasiti kada je riječ o listama, to je konzistentan klasifikacijski sustav kao njihova podloga. Činjenica da takvih sustava jednostavno nema barem kada se radi o upravi - u svakom slučaju umanjuje njihovu vrijednost. U toj situaciji se i mogućnost izlučivanja svodi na šablonske i tipske predmete, u prvom redu one iz popisa akata. Ono s čime bih zaključio ovo razmatranje, to je konstatacija da pozitivne liste ne znače mnogo u praksi. Na primjer, na temelju njih se ne može izlučivati, a služe 61
