ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 51

M. Rastić, Razvitak temeljnih načela izlučivanja u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 23-55 3. Kriterij utvrđivanja stupnja sačuvanosti i sadržajne fizionomije gradiva 3.1. Po svom značenju kriterij sadržajne fizionomije sačuvanog gradiva ima središnje mjesto u cjelokupnom sustavu valorizacije gradiva i istovremeno je jedan od najsloženijih kriterija. Suština sadržajne fizionomije gradiva je njezin sadržaj. On nije poznata kategorija koja bi se mogla unaprijed definirati, već mora postati objekt analiziranja i istraživanja. U svojoj biti sadržajna fizionomija gradiva manifestira se u tekstualno ili na drugi način zabilježenim podacima (nacrt, snimak i si.) o zbivanjima, pojavama, stanjima, odnosima, predmetima u širem smislu riječi, osobama itd. Sadržaj se odražava u određenom obliku, kao i u određenoj kvaliteti i kvantiteti zabilježenih podataka. U opticaju su različite definicije o tome koji su to dijelovi gradiva koji imaju svojstva zbog kojih se moraju trajno čuvati. U Zakonu o zaštiti arhivske građe i arhivima, registraturno gradivo koje ima trajnu vrijednost terminološki je označeno kao arhivsko gradivo, a istovremeno je definirano tako da se "...Arhivskom građom smatra sav izvorni i reproducirani (....) dokumentarni materijal koji je od značenja za povijest i druge znanstvene oblasti, za kulturu uopće i za druge društvene potrebe...". Navedene definicije za arhivsko i registraturno gradivo koje vrlo širokom diskrecijom ukazuju na vrijednost gradiva, značajne su ipak samo za opću orijentaciju i ne mogu se mehanički primjenjivati. Za razliku od ostalih kriterija, u obzir se ne uzima samo ono što se već smatra povijesnim, već isto tako i ono što će, u granicama maksimalno mogućeg predviđanja, biti u buduće relevantno za povijesna istraživanja. 3.2. Stupanj sačuvanosti gradiva vrlo je važan činilac u utvrđivanju njegove vrijednosti. U fondu u kojem nedostaju osnovni dokumenti moramo ostaviti za trajno čuvanje i one "drugorazredne" dokumente, ukoliko sadrže podatke koji u određenoj mjeri mogu pokazati djelatnost tvorca gradiva, njegov razvitak, organizaciju i dr. Stupanj sačuvanosti gradiva treba razmotriti i u okvirima kompleksa srodnih fondova. 4. Načelo unikatnosti i autentičnosti gradiva Iako je jedna od bitnih značajki gradiva njegova unikatnost, praktično se susrećemo s činjenicom da su tekstovi mnogih arhivskih jedinica zabilježeni u više arhivskih oblika (s obzirom na narav i tehniku poslovanja). Broj i vrste tih oblika svakako imaju utjecaj na valorizaciju, pri čemu treba posebnu pažnju obratiti na eventualne razlike u tekstovima. Autentičnost je svakako jedan od primarnih čimbenika procesa valorizacije, ali moramo utvrditi i motive, ciljeve i autorstvo niza tekstova koji iz nekih razloga nisu autentični. 51