ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 52
M. Rastić, Razvitak temeljnih naćela izlučivanja u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 23-55 5. Kriterij reprezentativnosti gradiva Reprezentativnost gradiva očituje se u tome u kojoj mjeri gradivo sadrži cjelovite informacije za određenu ili skup društvenih pojava, za jednu ili više oblasti društvenih zbivanja, za uže ili šire područje na koje se odnosi. Nju treba analizirati po materiji, po socijalnim strukturama, po području na koje se odnosi. Provođenje ovog kriterija mora pokazati koliko arhivsko gradivo sadrži podatke o mnogostrukosti životnih i drugih sveza i događanja unutar države i njezinih regija. Primjenom ovog kriterija utvrđuju se: a) okviri nacionalnog i regionalnih arhivskih cjelina; b) polazne osnove za rad na zaštiti arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva; c) elementi ukupne evidencije arhivskog gradiva u arhivima i zbirkama arhivskog gradiva; d) elementi mikrofilmskih, restauratorskih i konzervatorskih zahvata u cilju zaštite arhivskog gradiva. 6. Kriterij utvrđivanja posebnih vrijednosti gradiva Nezavisno od svih prije navedenih kriterija, u arhivskoj je teoriji i praksi poznat i kriterij utvrđivanja posebnih vrijednosti gradiva. To se odnosi na potrebu trajnog čuvanja: a) dokumenata umjetničke ili druge kulturno-povijesne vrijednosti poput iluminiranih rukopisa, crteža i drugih likovnih ostvarenja, pečata, uveza i dr. b) autografa značajnih povijesnih osoba; c) gradiva koje je pripadalo nekoj povijesno značajnoj osobi; d) gradiva na kojem postoje bilješke nekih istaknutih osoba; e) priloga spisima koji su bili zabranjivani, cenzurirani primjerci knjiga, letaka, plakata i dr. f) gradiva od posebne vrijednosti za povijest hrvatskog jezika, kao i onoga pisanog glagoljicom; g) gradiva o drugim spomenicima kulture; h) rezervatnog gradiva koje još nije dostupno javnosti. Zaključak Elaboriranje razvitka temeljnih načela izlučivanja u Hrvatskoj ima za cilj pokazati kako i na koji način se razvijala svijest o značenju dokumenata, prvo kao dokazala određenog pravnog stanja, a zatim kao izvora za znanstvena, kulturološka i druga istraživanja. 52
