ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 50

M. Rastić, Razvitak temeljnih načela izlučivanja u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 23-55 Ovaj je sustav u mnogome osamostalio pravne subjekte područja stvarne nadležnosti u oblastima koje pratimo, što u procesu vrednovanja gradiva koje nastaje tijekom njihova djelovanja znači i povećanje vrijednosti toga gradiva. Organi javne uprave i samouprave donose značajne odluke na razini svoje nadležnosti, što je posebno važno zbog vrijednosti gradiva koje nastaje u tim organima. Bilo bi korisno, baš zbog primjene kriterija uloge i značaja tvorca gradiva, istražiti konzumiranost podataka "nižih" organa javne uprave u dokumentima "viših". Kod ostalih tvoraca gradiva bilo bi potrebno provesti analizu podataka koje je na osnovi dostavljenih dokumenata pravnih subjekata obuhvatila Služba društvene kontrole (SDK). Za cijelo razdoblje od 1945. pa do demokratskih promjena 1990. pokazuje se neophodnim, ne samo za djelatnosti koje pratimo, istražiti na koji način paradržavna organizacija (ali i ustavni čimbenik) - KPH/SKH izravno ili neizravno utječe na rad državne uprave i samouprave, sudovanje, na ustanove i druge pravne subjekte. U tom kontekstu pokazalo bi se opravdanim praćenje procesa reorganizacije javne uprave, sustava gospodarenja i dr. kroz gradivo određenog tijela Centralnog komiteta ili samog Centralnog komiteta, a potom kroz gradivo "nadležnih" organa. To je s aspekta utvrđivanja vrijednosti gradiva neobično važno. Zaključno, u strukturama organa uprave i samouprave, sudovanja i dr. treba pažljivo utvrditi, a posebno u drugom razdoblju, kako je nonnirana njihova stvarna i teritorijalna nadležnost u hijerarhijskom pogledu, a poslovnu i političku povezanost kod ostalih nabrojenih djelatnosti. Ovo je i posebno važno zbog povezanosti i hijerarhijskog koordiniranja na prostoru bivše Jugoslavije. 2. Kriterij utvrđivanja vremena u kojem je gradivo nastalo i mjesta gdje je nastalo 2.1. Kriterij utvrđivanja vremena u kojem je gradivo nastalo uzima se kao apsolutan kriterij, čija je primjena jednostavnija od primjene drugih kriterija. On se primjenjuje na dva načina: 2.1.1. Prvi se temelji isključivo na starosti gradiva. Zakonom je utvrđena vremenska granica do koje će se obvezno čuvati svo gradivo bez obzira na njegovu stvarnu vrijednost. Ta granica nije Zakonom fiksirana, ali s obzirom na odredbu iz članka 23, mislimo daje to 15.5.1945. 2.1.2. Drugi način primjene vremena kao kriterija ogleda se u tome što se uzimaju u obzir kraća ili duža vremenska razdoblja (određena godina ili godine), koja su od posebnog značenja za razvitak države. To može biti bliže definirano i utvrđivanjem institucija ili područja na koja se odnosi (npr. gradivo nastalo u razdoblju 1918-1945. u Istri, na Cresu, Lošinju, Zadru i Lastovu, kao i na ostalim područjima i razdobljima značajnima za hrvatsku povijest). 50