ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 49

M. Rastić, Razvitak temeljnih načela izlučivanja u Hrvatskoj, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 23-55 Državne planske komisije. Prema tome, najznačajniji dokumenti će se nalaziti u Državnoj planskoj komisiji. Primjer br. 2: Potpuno identično je i planiranje i funkcioniranje rada ustanova. Nadležno ministarstvo određuje broj djelatnika, izdaje im rješenja o namještenju i berivima, vodi poslove personalne evidencije, brine o objektima u kojima se određena djelatnost obavlja itd. Zadaća tih ustanova (pojednostavljeno) bila je izvršenje planova rada te dostava izvješća nadležnom ministarstvu. Primjer br. 3: Dosegnuti stupanj centralizacije posebno je vidljiv u području kinematografije. Tako npr. ministar trgovine i snabdijevanja NKOJ-a 27. travnja 1944. donosi "Rješenje o određivanju cijena bioskopskim ulaznicama", kojim država propisuje: a) jedinstvene cijene ulaznicama u Beogradu i glavnim mjestima federalnih jedinica; b) u navedenim mjestima kino dvorane dijele se na premijerne i reprizne; c) u svim kino dvoranama moraju postojati tri kategorije sjedišta: najjeftinija, najskuplja i srednje kategorije. Primjer br. 4: Gospodarski subjekti i njihove asocijacije bili su u nadležnosti direkcija. Direkcije na području Hrvatske organizirane su strogo hijerarhijski: od zemaljskih, okružnih i kotarskih do gradskih, a zadaća im se sastojala u tome da u okvirima pojedine djelatnosti upravljaju subjektima po principu da zemaljske direkcije izdaju naređenja, upute i si., a niže ih samo provode i o tome izvješćuju. Dakle, ono što razlikuje pravne subjekte u ovom prvom razdoblju je njihova djelatnost i mjesto u hijerarhiji na kojem se ona obavija. Možemo zaključiti daje gradivo nastalo u ovom razdoblju kod "nižih" organa u hijerarhiji upravljanja, bez obzira radi li se o organu javne vlasti, ustanovi, gospodarskom subjektu ili si., bilo konzumirano kod "viših", a ovo kod "najviših" organa, pa i nema vrijednost kao arhivsko gradivo (osim kao primjer). Ad 2. U razdoblju decentralizacije raste vrijednost gradiva koje nastaje radom lokalnih (općinskih i međuopćinskih) organa i organa njihove samouprave. Taj se proces može pratiti i kod drugih stvaratelja gradiva, koje smo uvodno spomenuli. Uvođenje društvenih fondova mijenja puteve kolanja gradiva kod većeg broja subjekata, posebno onih koji imaju značaj javnih poduzeća. Tako se javljaju fondovi za ceste, vodoopskrbu, prosvjetu, zdravstveno osiguranje, invalidsko osiguranje, mirovinsko osiguranje, za kulturu i si. Fondovi su organizirani na razini države, regije, grada i općine s kolegijalnim organom upravljanja, a međusobno nisu hijerarhijski povezani. Fondovi u ovom sustavu djeluju kao promjenjivo "4. vijeće društveno-političke zajednice". 49