ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)
Strana - 237
RECENZIJE I PRIKAZI Mary Jo Pugh, Providing Reference Service for Archives and Manuscripts, SAA, Chicago 1992,123 str. Ovo je jedna od sedam knjiga što ih je objavilo Društvo američkih arhivista u seriji pod nazivom Archivál Fundamentals Séries. Ovi priručnici su napisani s ciljem da budu temelj suvremenoj arhivističkoj teoriji i praksi te da obuhvate osnovne zadatke i poslove u današnjoj arhivskoj službi, onako, kako ih Društvo navodi u svojim Smjernicama za diplomirane arhiviste. Prema riječima glavne urednice, a ujedno i autorice knjige koju prikazujemo, ova serija predstavlja srce svake arhivske knjižnice i korisna je kako za početnike, tako i za iskusne arhiviste, pogotovo pri obuci arhivskih pripravnika ili volontera. Već samo čitanje sadržaja potvrđuje gore navedene tvrdnje. Knjiga sadrži devet poglavlja, bibliografiju, četiri priloga i predmetno kazalo. Svakoje poglavlje podnaslovima razdijeljeno na manje cjeline, čiji su naslovi vrlo dobro odabrani. Time knjiga dobiva na preglednosti i pristupačnosti za korisnike, a što nije nevažno, jer je namjera autora i bila da napiše upravo koristan priručnik. Uvodeći nas u prvo poglavlje pod naslovom Referentna služba u arhivu (str. 3-9), autorica kaže da referentna služba u arhivu pomaže korisnicima pri upotrebi arhivskog gradiva i traženju obavijesti koje su im potrebne, te daje arhivsko gradivo zapravo oruđe, koje kao i svako drugo oruđe postoji zato, da bi bilo upotrijebljeno. U nastavku teksta autorica objašnjava te uvodne rečenice. Najprije govori o porijeklu i raznolikosti pojma archives, koji u američkom engleskom znači spise organizacije, nastale ili primljene poslovanjem tvorca koji ih je sačuvao, jer su mu bili potrebni za daljnje poslovanje ili kasnije istraživanje. Uz archives postoje i historical manuscripts - povijesni rukopisi, tj. spisi pojedinaca. Kao i arhivsko gradivo i oni su rezultat dnevne djelatnosti, a prikupljaju ih rukopisni arhivi. Oni također skupljaju i arhivsko gradivo onih organizacija, koje nemaju vlastitog arhiva. Danas riječ archives obuhvaća oba pojma i u ovom priručniku se tako uglavnom i koristi. Archives još znači i arhiv, tj. zgradu u kojoj je pohranjeno arhivsko gradivo i ustanovu odgovornu za identifikaciju, zaštitu i korištenje arhivskog gradiva. Uz jasnu definiciju arhivskog gradiva, za referentnu službu je važno da točno zna koje su razlike, ali i sličnosti između arhiva i knjižnice, da se prilagodi vrsti arhiva (privatni, privredni, arhivi državnih organa itd.), jer o tome dijelom zavisi i upotreba arhivskog gradiva. Zatim, da bismo što bolje razumjeli ulogu referentne službe u arhivima, kao i različite politike arhiva s obzirom na dostupnost arhivskog gradiva, autorica je priredila kratak povijesni pregled, počevši od Francuske revolucije, koja je objavila daje arhivsko gradivo vlasništvo naroda, pa sve do 60-ih godina XX. stoljeća u kojima se arhivi počinju otvarati široj javnosti, što je imalo za posljedicu da se arhivistićka struka pomaknula od uloge čuvara, čija je prva obveza 237
