ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 232

Izvješća, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 217-235 Iako je ta tema pobudila najveće zanimanje polaznika tečaja, nažalost čuli smo samo dva predavanja te imali jednu demonstraciju "Arhivi na Internetu". Prvo predavanje održala nam je Ishbel BARNES, voditeljica odjela za privatno arhivsko gradivo u Nacionalnom arhivu Škotske u Edinburghu. Ona je govorila o iskustvu ovoga arhiva u radu na arhivskom programu "Clio" - sustavu za slobodno pretraživanje teksta. Istaknula je da je uloženo mnogo novaca i vremena u obučavanje osoblja, da su bila izrađena pravila za popisivanje građe i da je program najprije korišten za popis fondova javnog arhivskog gradiva, zatim za osobne i obiteljske arhive, pečate, geografske karte i kasnije za nacionalni registar. Frederic HONHART, direktor sveučilišnog arhiva (Michigen State University) govorio je o američkom iskustvu na komjutorizaciji arhiva. Nakon ispitivanja mnogobrojnih mogućnosti, Društvo američkih arhivista je 1977. utemeljilo National Information Systems Task Force (NISTF), sa zadaćom da se pomogne pri izradi AMC formata (Archives and Manuscript Control Format) kao dijela MARC formata (Machine Readable Cataloguing), što gaje izradila Kongresna knjižnica u Washingtonu. Suradnja se kasnije proširila i na bibliotekare iz Research Libraries Group (RLG), koji su ráöili svoj automatski sustav Research Libraries Information Network (RLIN). Priručnik Steve Hensena "Archives, Manuscripts and Personal Papers" (APPM) stvorio je temelje za razvoj standarda za AMC zapis. Društvo američkih arhivista sponzoriralo je brojne tečajeve, na kojima su se arhivisti obučavali u radu s MARC formatom i APPM-om. Sad se već AMC format zamjenjuje s Integrativnim Formatom koji ima još veću fleksibilnost i primjenu u opisu arhivskog i drugih materijala. M. Cook je u svojem predavanju govorio o problemima izrade kompjutorskih sustava za arhive. Probleme je podijelio u tri skupine: 1. priroda korisničke grupe (malobrojnost arhivista što stvara poteškoće u korištenju sustava izrađenih za velike grupe, većina arhivista je školovana u tradiciji koja je odbijala tehnologiju), 2. priroda arhiva (arhivi trebaju sustave za upravljanje spisima, za konzervatorsku službu, administrativnu i intelektualnu kontrolu spremišta, razmjenu podataka te kultumo-prosvjetnu djelatnost), 3. svrha i priroda arhivskog opisa (višerazinski opis, polja raznih duljina, različito korištenje polja, kombinacija jedinica javnih i povjerljivih podataka i pristupnice bez utvrđenih sustava ovlasti; pokušaji da se arhivi asimiliraju u veće sustave imali su promjenljiv uspjeh; kod bibliotečnih sustava ostaje problem višerazinskog opisa i potreba da se objasni provenijencija; bibliotečni formati poput MARC-a uspješno se koriste u SAD i dijelom u UK), 4. opći problemi: kapacitet baza podataka (arhivske baze podataka uvijek naginju tome da budu velike; prije pojave mreža to je pretstavljalo veliku teškoću), struktura (s aspekta kompjutorizacije tu nema posebnih problema), software (uvijek je teško koristiti opće - namjenske baze podataka). Namjenski izrađeni sustavi su 232