ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 219

Izvješća, Arh. vjesn., god. 38 (1995) str. 217-235 stvo o zaštiti arhiva u ratu u Hrvatskoj 1992-1994. Kolanović je u svome izlaganju ponajprije upozorio da propisi Haške konvencije o zaštiti kulturnih dobara u slučaju ratnoga sukoba nisu dovoljni za zaštitu arhivskoga gradiva. U ratu koji je vođen na području Hrvatske te Bosne i Hercegovine znakovi Haške konvencije postali su ne znakovi zaštite nego ciljevi uništavanja. Istaknuo je kako je "etničko čišćenje", kao jedna od bitnih značajki rata koji je agresor vodio u Hrvatskoj, pratilo i tzv. "čišćenje povijesne memorije", a genocid i kulturocid samo su dvije strane jedne te iste logike. To pokazuje činjenica da je od 13 povijesnih arhiva osam arhiva bilo izravno pogođeno granatama, a četiri arhiva doživjela su teža oštećenja (Osijek, Karlovac, Dubrovnik i Petrinja). Upozorio je kako je u vrijeme rata oštećeno 188 knjižnica od kojih su 43 potpuno uništene. U Sarajevu je uništena Nacionalna biblioteka i Orijentalni institut. Nije poznato stanje u kojemu se nalaze arhivi na području Bosne i Hercegovine, ali Arhiv BiH koji je u zgradi Predsjedništva BiH, unatoč granatiranjima, nije nastradao. Nakon toga je prikazao akcije koje su poduzimali arhivisti u Hrvatskoj: evakuacija je provođena samo u krajnjim slučajevima i to s rubnih područja neprijateljskoga napada (Osijek, Vinkovci, Sisak), a stalo se na stajalište da je najbolje arhivsko gradivo zaštititi unutar same zgrade (prenošenjem u podrumske prostorije) ili premještanjem u samome gradu na sigurnija mjesta. Intenzivirane su mjere mikrosnimanja, a služba konzervacije i restauracije sva je bila usmjerena na zaštitu arhivskoga gradiva koje je bilo oštećeno ili od vlage ili prilikom evakuacije. Upozorio je na teškoće koje su nastale bilo evakuacijom ili premještanjem, zbog neadekvatnih uvjeta čuvanja arhivskoga gradiva. Upoznao je nazočne s akcijama predstavnika Međunarodnoga arhivskoga vijeća (Ch. Kecskemetija i G. MacKenzieja) koji su u vrijeme rata dolazili u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te poduzimali sve što je u njihovoj moći da se zaštiti arhivsko gradivo. Preporučio je da se ide stvaranju "opće europske arhivske baštine" koja bi bila zaštićena u slučaju rata. Na kraju je zaključio da u toj krutoj logici ratnoga uništavanja mora upozoriti i na jedan svijetli primjer. Srpski agresor je potpuno uništio franjevački samostan i crkvu u Karinu. Mislili smo da su uništeni i vrijedna stara biblioteka i arhiv. Nakon oslobođenja Benkovca u ljeto 1995. ustanovilo se daje netko od srpskih povjesničara arhiv i biblioteku prije rušenja samostana prenio u Benkovac. Usporedo s time, u ime hrvatske arhivske službe, izjavio je da je ona sve poduzimala da se spasi i gradivo Srpske pravoslavne crkve od uništavanja. U diskusiji je intervenirao i predstavnik Jugoslavije, koji je optužio Hrvatsku da je uništavala srpske pravoslavne arhive. Predstavnici Hrvatske nisu reagirali na takvo izlaganje, to više jer je jasno bilo izneseno stajalište hrvatske arhivske službe. Na drugoj sjednici raspravljalo se o temi Restitucija arhiva nakon rata. O toj temi govorilo se i na XXX. Konferenciji Okrugloga stola u Solunu. Organizatori 219