ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 144

S. Antoljak, Milan Sufflay kao paleograf i diplomatičar, Arh. vjesn., god. 38(1995) str. 133-148 Pored ovoga, u rukopisu su ostala i njegova Predavanja iz historije javnog prava (i o statutima) u 2 bilježnice

50 te rukopisi: "Nutarnja oznaka i podjela isprave" i "O statutu grada Zagreba". Prelaskom u Zagreb, iako od 1910. više nije profesor na zagrebačkom sveučilištu, objelodanjuje 1911. manji rad pod naslovom "Pseudobrocardus. Rehabilitacija važnoga izvora za povijest Balkana u prvoj polovici XIV. vijeka",

51 u kojem kritizira ovaj izvor i donosi neke izvatke koji se odnose na Albaniju i Srbiju. Taj isti izvor pod naziv Sclavonia stavlja Srbiju kao "regna" zajedno s Humom, Hrvatskom i Zetom, a odjelito ju imenuje od Raške. , Nakon što je 1912. vraćen na Sveučilište kao redovni profesor pomoćnih povijesnih znanosti, Sufflay pojačava svoje znanstveno djelovanje na tom polju, ali se ipak najviše bavi albanskom poviješću. Ne zaboravlja on pritom i na odnose Hrvatske s Ugarskom u prošlosti, pa 1915. objavljuje kraći rad na tu temu pod naslovom "Zu den ältesten kroatisch-ungarischen Beziehung",

52 u kojem se osvrće i na tzv. pacta conventa iz 1102., kao daje riječ o falsifikatu. Pritom iznosi mišljenja mađarskih i hrvatskih povjesničara o "pacta", a napose se osvrće na Šišićev stav, koji je 1914. objavio tajnu da se jedna Kolomanova povelja slična onoj iz 1102. nalazi u "izvjesnom" arhivu u Italiji, ali daje on još nije dobio. Stoga Sufflay, otkrivajući tu Šišićevu tajnu objavljuje da se radi o arhivu vojvodske obitelji Cito-Filomarino u Napulju, za koju se još u 11. st. zna kako je porijeklom iz Hrvatske, te kako se tamo čuva ta povelja, a koju on smatra falsifikatom.

53 Na ovu Sufflayevu tvrdnju, po mojem mišljenju neuvjerljivu i prepunu kombinacija, Šišić se nije osvrnuo, a Sufflay o "pacta" nije pisao sve do 1925. kada u svojem radu "Srbi i Arbanasi"

54 uopće ne spominje da su "pacta" falsifikat već o njima piše da su: "pripisak rukopisu splitskog arhiđakona Tome" i "najstarija redakcija tog latinskim jezikom pripiska koja pokazuje ruku 14. vijeka".

55 Iste te 1925. godine Šišić je samo ispravljao Sufflaya u pogledu datiranja "pacta" i "apendikule", koju Sufflay 1927. godine također smatra "dragocjenim izvorom, ali tek za XIV. vijek hrvatske povijesti".

56 Iako ni sada Sufflay izričito ne tvrdi da su "pacta" falsifikat, Lj. Hauptman je zbog svojih teza prihvatio ono prvo Sufflay evo izlaganje 50 HDA, RO M. Sufflay, kut. 2, III/1D, br. 6, 7. 51 Vjesnik kr. hrv.- slav.- dalm. zemaljskog arhiva, Zagreb 13/1911, str. 142-150. 52 Ungarische Rundschau IV, Budimpešta 1915. 53 Ungarische Rundschau IV, 175-190; S. Antoljak, Pacta ili concordia od 1102. godine, Zagreb 1980, 22, 23. 54 M. Sufflay, nav. dj., Beograd 1925, str. 57,58. 55 S. Antoljak, nav. dj., 23,24. î6 S. Antoljak, nav. dj., str. 24. 144