ARHIVSKI VJESNIK 38. (ZAGREB, 1995.)

Strana - 145

S. Antoljak, Milan Sufflay kao paleograf i diplomatičar, Arh. vjesn., god. 38(1995) str. 133-148 iz 1915. da je riječ o falsifikatu, ali mu 1950. mijenja datiranje postanka u 13. st. , dok M. Barada i M. Kostrenčić ostaju kod 1102. kao godine nastanka toga ugovora.

58 N. Klaić, nasljednica prof. Barade na katedri hrvatske povijesti, slijedeći mišljenje M. Sufflaya, jedina je od naših povjesničara sve do svoje smrti ostala dosljedna u mišljenju da su "Qualiter" ili "Pacta conventa": "falsifikat vjerojatno iz XIV. stoljeća", iako je u tome bila neprestano pobijana.

59 Godine 1960. izjavila je da će, kada se bude htjela pozabaviti 1102. kao problemom, obraditi najprije kritiku izvora i dosadašnju literaturu te pristupiti "samostalnoj sintezi" i tada će joj biti "doista svejedno" da li će doći "na teze M. Sufflaya ili na čije druge". Da ponovimo! Sufflay ispočetka prihvaća mađarski stav, a napose Karacsonyijev, pa "memoriale" smješta u 14. st. i ovom ugovoru daje naziv "privatna bilješka, dio koncepta" i si., iako nije bio svjestan potrebe detaljne obrade ovoga opisa s paleografsko-diplomatičko-povijesno-pravne i kronološke strane, a tek nakon toga izricanja pravilnije prosudbe. Nakon 1918. on više ne tvrdi da su "pacta" kao "pripisak" na rukopisu Tome falsifikat, ali ih ipak smatra izvorom iz 14. st. hrvatske povijesti.

60 Po našem mišljenju "pacta" su svakako nedovršena, što dokazuju i one dvije zadnje riječi u njima "Et cetera", ali nisu falsifikat. Tu tvrdnju sam 1980. temeljito izložio i tako pridonio rješenju ovoga pitanja, koje je Sufflay pod utjecajem mađarske historiografije i nekih njenih predstavnika pogrešno postavio, ali se nakon 1927. više na njega nije vraćao. To dokazuje kako ni sam nije bio sasvim siguran u svoje pretpostavke, jer je izvorna građa bila drugačijeg sadržaja nego što je on površno samo nabacio. Uostalom, za ovaj Sufflayev stav do kraja nedosljedan, mogu se naći opravdanja u onodobnim političkim prilikama i njegovom držanju. No, danas se svakako mora na to ukazati i upozoriti naše mlade povjesničare na dužnost ispravljanja ove Sufflayeve zablude, koja je izazvala kroz neko vrijeme sasvim nepotrebnu pomutnju. Kako je Sufflay ipak najviše pisao o povijesti Albanije, svakako treba spomenuti njegovu suradnju s L. Thallóczyjem i K. Jirečekom na izdavanju zbirke izvora i povelja o Albaniji u dva sveska pod naslovom "Acta et diplomata res Albániáé mediae aetatis illustrantia". Prvi svezak

61 sadrži izvore i povelje od 347. do 1343, a drugi svezak

62 one od 1344. do 1406. godine. Kratke predgovore za oba ova sveska 57 S. Antoljak, nav. dj., str. 27. 58 Isto, str. 28,29. i9 Isto, str. 31.. 60 Isto, str. 42,216. 61 Vindobone, 1913. 62 Vindobone, 1918. 145