ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)

Strana - 128

S. Ćosić, Prinos poznavanju tajništva i arhiva Dubrovačke Republike, Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 123-145 novih serija dokumenata, prateći državni i gospodarski razvoj. Unatoč zaključku Senata iz 1493. tajnici tijekom 16. st. nisu potpuno učvrstili svoj položaj niti se strogo provodila podjela administrativnih poslova, tako da se tajnička služba počinje rijetko spominjati, a ponovo prevladava pojam notara. Do dmge polovice 16. st. to su redovito stranci. Jeronim Sfondratis spominje se još 1527., Franciscus Sylvanus de Macerata 1529., a Amelius Amalthei 1571.

15 Svi su titulirani kao "Nótárius a secretis", čime se ističe njihova naročito povjerljiva zadaća. O tome nam svjedoči zanimljiv primjer tajnika Sylvanusa de Macerate, kojeg je Republika dala pogubiti jer je pismenim putem odavao Mlecima neke povjerljive dubrovačke poslove.

16 Služba tajnika još se ponekad miješala s notarskom stoje vjerojatno ovisilo o broju službenika koji su te poslove obavljali. To potvrđuje i odluka Senata iz 1557. kojom se ponovno ustrojavaju dužnosti i obveze u notarijatu i kancelariji.

17 Tada se prvi put određuje odvajanje tekuće i arhivske građe u uredima čime je, mada se to izrijekom ne spominje, stvoren arhiv za notarske i kancelarijske spise. Stari arhivski registri smještaju se u kolegij koji je naročito pregrađen za m svrhu. U kolegij su mogli ulaziti samo suci, rizničari i prokuratori, a ključeve su imali službenici. Tom su prilikom imenovana i dva koadjutora notarijata i kancelarije. Tajnici se nigdje izrijekom ne spominju, ali se prilikom nabrajanja serija koje vode notari napominje da oni mogu uzimati registre zapisnika vijeća te pisama i uputa (za koje su uredbom iz 1493. zaduženi tajnici), ali da se posebno zadužuju za spise svakodnevne uporabe: Débita, Diversa, Procurae, Pacta matrimonialia, Dotium, Testamenta, Dona Turcarum i Deposita. Kancelari su također zaduženi za registre svakodnevne uporabe: Mobilia, Stabilia, Diversa, Venditiones, Intentiones, Procurae, i Aptagi. Dvojbeno je da li se Vlada u ovoj odredbi poslužila starom terminologijom, upotrijebivši naziv notara kao sinonim za tajnika ili je, što je vjerojatnije, ublažila odredbu iz 1493. dopustivši i notarima korištenje državnih registara. Nije također jasno jesu li tajnici nastavili posebno čuvati serije za koje su brinuli (zapisnici vijeća, pisma i upute depoziti) ili su i ti registri bili smješteni u kolegiju. Dubrovački povjesničar Jakov Lukarević, potkraj 16. st. također ne luči potpuno notarsku od tajničke službe. On jednostavno po staroj podjeli one notare koji vode državne poslove naziva tajnicima, te navodi da se biraju među pukom.

18 Za arhiv je važna i uredba Senata iz 1599. u kojoj se po prvi put uopće spominje 15 Testamenta Notariae, 33,96'; 35, 66'-68'; 43,90', 91'. 16 N. Nodilo, Annales ragusini anonymi item Nicolai de Ragnina, Monum. spect. hist. slav. merid., vol. XIV, Zagrabiae, 1883, str. 282. 17 Z. Šundrica, nav. dj., str. 30-32. Consilium Rogatorum, 54, f. 10,10', 11. 18 Jacobus Luccari, Copioso ristretto degli annali di Ragusa, Dubrovnik 1790. (drugo izdanje), str. 285. "Due sono li Notari li quali si domandi per altra nome Secretarii cavati dal popolo, e sono partecipi di tutte l'azioni secrète..." 128