ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)
Strana - 105
M. Kukuljica, Vrednovanje i kriteriji za izlučivanje i trajnu pohranu... Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 101-114 određenog vremena, utvrđenog zakonom, navedenu građu preuzimaju i obrađuju. Prema tome, prema mojoj prosudbi, samim nastankom i pisana građa jest arhivska građa, dakle ne nakon izlučivanja, samo što se na određeno vrijeme odlažu mjere za njenu obradu i zaštitu. Dmgačije ponašanje arhivske službe može samo biti pogubno za sudbinu arhivske građe. Veća je mogućnost uništenja, nestručne obrade i slično. II. Vrednovanje filmske građe Zasebni problem u vrednovanju filmske građe jest daljnja stepenica u vrednovanju ukupne filmske i ostale nekonvencionalne građe, tj. izradba kriterija koji će svoje utemeljenje graditi s točke gledišta koje obuhvaća cjelovitost kulturne baštine. Arhivska, pa i filmska građa koja se trajno čuva, dio je ukupne kulturne baštine Republike Hrvatske, a često i svjetske. Bez izgrađenih kriterija koji omogućavaju sagledavanje te građe kao dijela nacionalne i svjetske kulturne baštine, nemoguće je utvrditi vrijednost pojedinih segmenata, a kad je o filmskoj građi riječ i pojedinog filmskog djela ili filmskog zapisa. Za utvrđivanje i prosudbu filmske građe s ovoga stajališta potrebno je, osim poznavanja nacionalne kulturne baštine, i poznavanje svjetskog filma (književnosti, likovne umjetnosti i glazbe - sastavnica filmskog djela). Kriterije je moguće izraditi ako se istodobno pored filmološkog polazi i sa stajališta poznavanja metoda u obradi klasične arhivske građe, usvajanja dokumentalističkih principa pri obradi filmske građe. Prosudba Filmske zbirke Zagreb filma (1955-1992) a) Uvodna napomena U vremenu kad smo svjedoci cjelovite preobrazbe i reorganizacije društvenog sustava, to se neminovno ogleda i u prestrukturiranju društvenih djelatnosti, a unutar kulturnih djelatnosti na "udam" su promjena ove djelatnosti usmjerene tržištu. To su prvenstveno proizvođači i uvoznici te distributeri filmova. Prijelazno razdoblje obilježeno nedostatnim sufinanciranjem od strane države, zbog izuzetnog opterećenja državnog proračuna ratom i rijekama prognanika i izbjeglica, kompletan zastoj u filmskoj proizvodnji, posebno dugometražnog igranog filma, pogubno je i za mnoge nekada vrlo jake proizvodne filmske kuće ili uvoznike filmova. Oni se nastoje prilagoditi tako što se rješavaju svega što ima veze s filmskom produkcijom, pa oslobađaju poslovne prostore za dmge djelatnosti. Sa stajališta čuvanja nacionalnog filmskog fonda, velika je opasnost od djelomičnog ili potpunog uništenja cijelih filmskih fondova i zbirki, pa se mora pojačati nadzor od strane Hrvatske kinoteke i Hrvatskog državnog arhiva. Istraživanje za potrebe sukcesije pokazuje da je najveći dio filmskih kuća uništio gotovo svu prateću filmsku dokumentaciju nastalu prije 70-ih i čak 80-ih godina. Sve ove 105
