ARHIVSKI VJESNIK 37. (ZAGREB, 1994.)
Strana - 106
M. Kukuljica, Vrednovanje i kriteriji za izlučivanje i trajnu pohranu... Arh. vjesn., god. 37 (1994) str. 101-114 promjene zatekle su već prije destabilizirani Zagreb film, filmsku proizvodnu kuću specijaliziranu za proizvodnju kratkometražnog filma svjetskog ugleda. Bez pretjerivanja može se ustvrditi da je riječ o najvećem i najuspješnijem hrvatskom proizvođaču, posebice animiranih i dokumentarnih filmova, u razdoblju od 1955. do 1990. Zbog stečaja i nužnosti pretvorbe Zagreb filma formiranje i poseban stmčni tim (Pavao Štalter i Mato Kukuljica), uz stručne timove za gospodarska i tehnološka pitanja, s posebnim zadatkom da se izradi stručna prosudba umjetničke vrijednosti ove posebne filmske zbirke. Ovakva stmčna prosudba i valorizacija ukupnog filmskog fonda do sada u nas nije rađena, posebno ne s estetskog stajališta te sagledavanja vrijednosti cjelovitog filmskog fonda kao dijela ukupne filmske baštine, što u sebi uključuje i prosuđivanje svakog pojedinog filmskog djela unutar same zbirke i cjelokupnog nacionalnog filmskog fonda. Pojedina filmska djela po svojoj prirodi, vrijednostima unutar vrste kojoj pripadaju, specifičnom sadržaju ili autorskom pristupu, tražili su i promišljanje njihove ukupne vrijednosti pored estetskog, istodobno i s povijesnog, sociološkog te drugih stajališta. To se najviše odnosi na vrstu namjenskog filma, koja predstavlja značajan dio unutar zbirke Zagreb filma, jer pored čisto namjenskih filmova m su i znanstveno-populami, nastavni, turistički, reklamni te posebno vrijedni filmovi o dmgim umjetnostima, tzv. "kulturni" filmovi, kako ih je nekada nazivao doajen našeg filma Oktavijan Miletić. Isprepletanje raznovrsnih kriterija čini prosudbu vrlo složenom. Na kraju uvodne napomene treba naglasiti da bi prosudba ovakve velike zbirke filmova bila nemoguća da nije bilo pionirskog pothvata u nas u projektiranju i izdanju "Zagrebačkog kruga crtanog i dokumentarnog filma - građe za povijest hrvatske kinematografije", koji je uredio i sa suradnicima realizirao Zlatko Sudović u Zavodu za kulturu. Drugi, jednako značajan pothvat, jest tiskanje prve povijesti hrvatskog filma (1896-1980) pod naslovom "Između publike i države", autora Ive Škrabala. Velika pomoć u provjeri podataka bila je i u kompjutorski obrađenoj dokumentaciji Hrvatske kinoteke. Uz ove izvore, presudno u obavljanju ovako složenog zadatka, tj. vrednovanju 921 naslova iz razdoblja 1955-1992. bilo je iskustvo stmčnog tima koji preko 25 godina ili sudjeluje u produkciji kratkometražnog filma (Pavao Štalter preko 35 godina) ili sustavno prati razvoj kratkometražnog filma u našoj Republici. Heterogenost stmčnog tima, u kojem su sudjelovali autor animiranih filmova i filmski kritičar, koji se sustavno bave zaštitom arhivske građe, u radu se pokazala dobrim izborom, jer se u prosudbi pojedinih djela polazilo s različitih stajališta. Konačne ocjene bile su iznenađujuće unisone. Uz svu nedorečenost ovog prvog pilot pokušaja prosudbe jedne velike filmske zbirke, iznosim temeljna opredjeljenja, kriterije, rezultate i dileme. b) Kriteriji u vrednovanju Filmske zbirke Zagreb filma Najteže je bilo ustrojiti osnovne kriterije u prosudbi Filmske zbirke koja se sastoji 106
