ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 175

J. Ilić-Dreven, »Ozaljske« igraće karte. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 171-180 druge zemlje. U Italiji su poznata dva modificirana oblika: pijemontski i lombardijski (ovaj drugi tek nedavno izdiferenciran). Glavne značajke lombardijskog tipa po kojima se izdvaja od prva dva spomenuta su: uže dimenzije i izrada na stari »talijanski način«, tj. da veći poleđinski papir prelazi na samo lice karte i ornata onaj unutrašnji. Dimenzije ovih naših »ozaljskih« karata su cea 112 mm x 56 mm, što je uže u odnosu na druge sličnog dizajna, a da su izrađene na »tal. način« već smo spomenuli. Zajedničke su im karakteristike: velika sličnost dizajna, talijanski sustav oznaka za boju, osobiti redoslijed numeriranja tzv. taroka, imena ispisana na francuskom jeziku, sastav od 78 karata. Dakle, nema dvojbe da »ozaljske« karte spadaju u tzv. lombardijski tip taroka. Niti jedan do sada spomenuti element ne govori protiv te klasifikacije već samo njoj u prilog. (Izgleda da je trag francuskih proizvođača ostao i u liku ljiljana kojim su dekorirane brojčane karte. Na našim kartama, na petici i dvojci također raspoznajemo neki cvijet, ah ga ja nisam uspio prepoznati.) Razmotrimo sada poleđinu karata, iako je to otežano s obzirom na nesmotreni način na koji su zalijepljene. Vidljivo je da su poleđine jednoobrazne što znači da karte pripadaju istome snopu (kompletu). Uz nešto naprezanja uočava se drvorezom otisnut lik mlade djevojke u dugačkoj odjeći kako stoji pokraj postolja na kojem gori vatra. Očigledno se radi o rimskoj božici domaćeg ognjišta Vesti. (Posebnost talijanskih proizvođača bila je da su na poleđine karata ucrtavali jedan od tri prikaza: neku alegorijsku scenu - lik, grb ili cvijet.) Na dnu poleđine naziremo i dio teksta. Kombiniranjem svih četiriju pozadina odgonetavamo ova slova: prva dva kao FA, zatim oštećeni dio širine dva do tri slova, slovo N, neprepoznatljiv dio u širini oko dva slova i na kraju RIESTE. Na tome su mjestu proizvođači upisivali mjesto izrade ili svoje ime. Odgovor se sam nameće. Ove su karte proizvedene u Trstu (»... IN TRIE STE«). Mogućnost takvog odgovora potvrđuje i tekst iz »The History of Playing Cards« (Ed. S. Taylor, 1865.) na str. 132. Tekst u prijevodu glasi: »Talijanski taroki, XVIIII. stolj. Uobičajene oznake boja. Šesnaest figura, kraljevi, dame, vitezovi i dečki, naslovljeni na francuskom. Ovaj (nekompletan) snop posjeduje gosp. Quaritch, a kako »atouts« koji su preostali u tančine odgovaraju onima što üi je opisao Court de Gébelin, nije bilo sumnje da je njihov puni broj 78. Odjeća je s početka osamnaestog stoljeća. Poleđina je odštampana plavo s figurom Dijane s psom i sulicom. Impresum, FAB. IN TRIESTE.« Očito da je impresum na »ozaljskima« identičan ovome. Sklon sam povjerovati, iako su podaci šturi, da se radi o istim kartama, ih barem samo o istom proizvođaču. Impresum je isti, a na poleđini je korišten lik rimskih božica što je vjerojatno bila oznaka (zaštitni znak) nekog tršćanskog proizvođača. Tvrdnju mi potkrepljuju još dvije činjenice. Prvo, karte su datirane u 7 Moje naglašeno zanimanje za te karte i želja da ih premjestim u plastične džepiće potakla je radnike Arhiva da im pruže bolji tretman pa su dane na restauriranje. 175