ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 176

J. Ilić-Dreven, »Ozaljske« igraće karte. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 171-180 stoljeće u koje ćemo i mi datirati »ozaljske« i drugo, nigdje više u literaturi nisam uspio pronaći takav impresum. Na žalost, nepoznato mi je gdje se sada čuvaju te Quaritcheve karte. Svakako bi bilo zanimljivo da se mogu usporediti. Do sada smo otkrili dva sigurna podatka o kartama: da su to tarok karte lombardijske verzije i da su izrađene u Trstu. Klasificiranje u navedenu verziju uveliko nam pomaže kod datiranja. Poznato je da se taj lombardijski tip počeo u talijanskim gradovima proizvoditi tek poslije 1740. g., nakon pijemontskog čija je proizvodnja počela iza 1735. g. Po tome vidimo da datiranje u 17. st. nikako ne stoji. Činjenice da su karte nađene zazidane u vratnicama i da su proizvedene u Trstu pružaju nam još jedan podatak. Naime, u razdoblju od 1743. g. pa do 1753. g. grof Franjo Perlas, tadašnji vlasnik Ozlja, prihvatio se potpune obnove grada. On je od svog oca grofa Rajmunda de Villana Perlasa (tajnika kralja Karla III) naslijedio »gotovu ruševinu« i pretvorio je u građevinu kojoj nije bilo »premca u cijelom hrvatskom kraljevstvu«.

9 U toj obnovi one najgrublje poslove obavljah su ozaljski kmetovi dok su majstori dovođeni iz Istre.

10 Nameću nam se dva zaključka. Jedan je da su karte najvjerojatnije zazidane u vratnice u tom razdoblju kompletne obnove, a drugi je taj što s majstorima iz Istre rješavamo način na koji su karte iz Trsta mogle dospjeti u Ozalj. Iz toga bi proizlazilo da karte vjerojatno nisu proizvedene nakon 1753. g. kad je obnova završena. Znači, »ozaljske« igraće karte možemo datirati u razdoblje između 1740. g. (prije koje se taj tip karata nije uopće proizvodio) i 1753. g. (završetka obnove Ozlja pod grofom Perlasom). Opsežni građevinski radovi izvođeni su i u vrijeme grofa Teodora Batthyanyja, iza 1770. g. pa bi postojala mogućnost da su karte mogle biti zazidane i u to vrijeme. Svakako, to ne bi automatski značilo da su karte i izrađene u tom razdoblju, jer su one mogle ostati zagubljene u vratnicama iz ranijeg vremena (čak možda iza radova koji su završeni 1753. g.). U svakom slučaju, ne bi bilo zgorega detaljno proučiti karakter gradnji u oba spomenuta razdoblja, popise ljudi koji su obavljali te radove i si. Moguće je da bi se tako došlo do nekog preciznijeg podatka.

11 Manje je vjerojatno da su karte izrađene poslije 1753. g. Nakon tog vremena teže je pronaći logičnu vezu između Trsta i Ozlja, a sukobljavamo se s još nekim činjenicama. U Austriji i njezinim dominionima, u koje je u to doba spadao i Trst, karte za tarok s talijanskim oznakama počele su se zamjenjivati s kartama za tarok s francuskim oznakama i ta je zamjena bila završena već oko 1760. g.

12 Ipak, trebamo biti oprezni jer je Trst bio pod 8 Michael Dummet, »The Game of Tarot«, Duckworth 1980, str. 196. 9 E. Laszowski, »Grad Ozalj i njegova okolina, mjestopisne i povjesne crtice«, Zagreb, 1929. str. 76. 10 Informacija o majstorima dobivena od kustosa u Ozlju, prof. Martina Vajdića. 11 To, po riječima Josipa Kolanovića (Hrvatski državni arhiv), za sada nije moguće jer je građa o Ozlju u Arhivu nesređena. 12 Vidi bilj. 8, str. 219. 176