ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 146
F. H. Hye, Zur Geschichte des Staatswappens von Kroatien. 131-147 Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. vatsko prijestolje, i kojemu je to pravo zajamčeno 1491. mirom sklopljenim u Požunu s Vladislavom II. Jagelovićem. Freska u Innsbrucku donosi hrvatski grb kao šahovnicu 4x4 crveno-srebrna polja, kasnije je to obično 5x5 crveno—srebrnih polja. Godine 1882. Josef Stare bavi se legendom prema kojoj je kralj Držislav, izvrsni šahist, uveo šahovnicu kao hrvatski grb. Naime, kad je bio u Veneciji u ropstvu, mletački dužd obećao mu je slobodu ako ga Držislav tri puta zaredom pobijedi. Držislav je pobijedio. Ako uzmemo u obzir da je dužd Petar II. Orseolo vladao od 991. do 1009., još više dolazi do izražaja legendarni karakter ove priče. Na hrvatski grb čekalo se još 500 godina. Najstariji prikaz hrvatskog grba ovaj je na freski u Innsbrucku. Ponovno je predstavljen zajedno s drugim Maksimilijanovim znamenjem 1499. na veličanstvenim zvonima "Maria Maximiiiana" u Schwazu, a četiri godine kasnije kod podizanja župne crkve i franjevačkog samostana. Hrvatski grb nalazi se i na fresko-slici iz razdoblja 1490-1508. u Dominikanskom samostanu u Bozenu. No na freski iz istog vremena i s istim motivom u Crkvi sv. Andrije u Moravici u Sloveniji, nema hrvatskog grba, kao ni na kamenoj ploči iz istog razdoblja s Maksimilijanovim grbom u Ljubljani. Na dva Maksimilijanova pečata iz 1516. nalazi se i hrvatski grb. Na umjetnički raskošnom prikazu Maksimihjanove druge ženidbe iz 1515. također se nalazi hrvatski grb, kao i na nadgrobnoj ploči iz 1520. u dominikanskoj crkvi u Augsburgu. Svi spomenuti prikazi hrvatskog grba uglavnom su u Tirolu. 1525. hrvatski se grb prvi put javlja u ugarskim zemljama. Ludvig II. Jagelović, prilikom svoje ženidbe s Marijom Habsburškom izdao je novac na čijoj se stražnjoj strani nalaze grbovi Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Bosne, Sleske, Moravske i Donje Lužice. Nakon Ludvigove pogibije u mohaćkoj bici 1526., pozivajući se na ugovor o pravu Habsburgovaca na ugarsko-hrvatsku krunu iz 1515., Ferdinand I. proglasio se kraljem Ugarske, a 1. siječnja 1527. kraljem ga imenuje i hrvatsko plemstvo. Original izborne diplome, ovjerene sa sedam pečata, čuva se u Državnom arhivu u Beču. Četvrti, srednji pečat je šahovnica, a s natpisa koji ga okružuje čitljivo je "regni". Ovo je prva službena uporaba hrvatskog grba u Hrvatskoj. Najmlađe razdoblje povijesti hrvatskog grba, nakon komunističke petokrake, od 1990. donosi novi hrvatski grb, šahovnicu 5x5 crveno-srebrnih polja iznad koje je kaciga u obliku petokrake krune. U krakovima krune su grbovi ilirskog pokreta, Dubrovnika, Dalmacije, Istre i Slavonije. Međusobni odnos grba Hrvatske i grba Slavonije Kada je u vrijeme Maksimilijana I, kralja Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, oko 1491-1495. nastao hrvatski grb, kralj Vladislav Jagelović ispravom od 8. prosinca 1496., koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu, izmijenio je i potvrdio grb Slavonije. Prilikom ove izmjene Vladislav je unio i nešto osobnog. Na crvenoj podlozi sa srebrnim obrubom prikazana je kuna u trku između dvije srebrne rijeke (Drava i Sava), na gornjem polju na plavoj podlozi je šestokraka zvijezda. Dodatak su dvije srebrne rijeke. Kuna je obilježje 146
