ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 145
F. H. Hye, Zur Geschichte des Staatswappens von Kroatien. Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 131-147 lovima 1515/1516., izmijenjen je pa je na mjesto jednoglavog orla, nakon što je Maksimilijan dobio titulu "rimsko-njemačkog cara", postavljen dvoglavi orao. Grb je uokviren carevim monogramom, križem sv. Jurja i s dva štitasta grba nasljednih kruno vina. Osobito je zanimljiv štit s grbovima Štajerske, Koruške, Kranjske i Celja, na kojemu je »štitić« s grupom tzv. unutarnjoaustrijskih zemalja, među kojima je, čini se, grb Hrvatske. Za datiranje freske značajni su grbovi s obje strane središnjeg grba. To su grbovi drugih nasljednih krunovina i grbovi zemalja dobivenih ženidbenim ugovorima. No od posebnog značenja su dva para grbova: grbovi španjolskih krunovina Galicije i Sevilje oslikani su, kako se može pretpostaviti, nakon što su Maksimilijan i kralj Španjolske sklopili ženidbeni ugovor siječnja 1495. koji se odnosi na njihovu djecu, a par grbova koji predstavljaju nadvojvodu Žigmunda i njegovu drugu ženu Katarinu Šašku morali su nastati prije Žigmundove smrti 4. ožujka 1496. i prije no što je Katarina sklopila brak s vojvodom Erichom von Braunschweig 1497. godine. Potrebno je dodati da je dio svoda na kojem su grbovi Ugarske, Dalmacije, Bosne i Hrvatske ostao nepromijenjen - a grbovi ovih krunovina mogli su biti među Maksimilijanovim znamenjem tek nakon mira sklopljenog u Požunu 1491. s Vladislavom II. Jagelovićem i po drugi put zajamčenog prava Habsburgovcima na ugarsko-hrvatsko prijestolje. Konačno, vlasnik kuće i naručitelj freske umro je 29. rujna 1495. godine. Sve ovo prilog je i obrazloženje tvrdnje da je fresko-slika nastala 1495. i da je to ujedno najstariji do sada poznati prikaz hrvatskog grba. Značenje freske i hrvatskog grba iz 1495. za hrvatsku povijest Prvi grbovi europskih zemalja, kao i obiteljski grbovi, javljaju se u 12. st. Austrijski grb s dvoglavim orlom prvi se put javlja na pečatu vojvode Heinricha Jasomirgotta 1156. Hrvatski grb javlja se na pečatima u Ugarskoj s obzirom da je Hrvatska od 1102. u personalnoj uniji s Ugarskom. Tragove mletačke uprave pronalazimo na znamenju i grbovlju do 17/18. st. a u nekim kombinacijama na mletačkim grbovima nalaze se grbovi Dalmacije i Hrvatske. Na grbovima ugarskih zemalja pronalaze se neka pojedinačna obilježja karakteristična za grb Dalmacije. Za vrijeme kralja Žigmunda (1387-1437) na grbu Dalmacije su tri lavlje glave s pogledom naprijed - tzv. leopardske glave. Ovo obilježje od 1411. uvode ugarski kraljevi među svoje znamenje na pečatima i novcu. Za Matijaša Korvina pojavljuju se uz dva ugarska grba i grbovi Dalmacije i Slavonije i to na njegovom službenom pečatu. Marijan Grakalić pronašao je grb Hrvatske iz 1491. godine na nadgrobnoj ploči u senjskoj katedrali. Ubrzo se pokazalo da je to, iako se radi o šahovnici, obiteljski grb obitelji Petrović. Godine 1493. još nema hrvatskog grba, jer bi se on onda zajedno s grbovima Ugarske, Dalmacije i Bosne nalazio u Katedrali sv. Vida u Pragu. Hrvatski grb i njegova pojava može se vezati uz Maksimilijana I. koji je još od ugovora kralja Matijaša i Fridrika III. polagao pravo na ugarsko-hr145
