ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 121

J. Ivičević, Javna uprava zdravstvom... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 117-130 U gradovima, naprotiv, postoje obje te institucije: gradski fizik - kao stručni organ i izvjestitelj gradskoga poglavarstva - i gradski zdravstveni odbor - kao savjetodavno tijelo gradskoga poglavarstva u stvarima zdravstva (to tijelo tvore, osim četiriju gradskih zastupnika, gradski fizik, gradski kotarski liječnici, najmanje jedan privatni liječnik, po jedan duhovnik zakonom priznatih vjeroispovijesti, jedan ljekarnik te gradski veterinar i gradski mjernik). Gradovi s više od pet tisuća žitelja dužni su, u srazmjeru s brojem žitelja, imati više od jednog gradskog liječnika; jedan od njih, u tim gradovima, obavlja dužnost gradskoga fizika, dok su ostali tzv. gradski kotarski liječnici: potonjima gradsko poglavarstvo određuje, unutar gradske cjeline, njihov teritorijalni djelokrug. Stvarni je pak djelokrug gradskoga fizika jednak djelokrugu kotarskoga liječnika, a u gradovima Zagrebu i Osijeku pripada mu i djelokrug županijskoga fizika, dok je stvarni djelokrug gradskih kotarskih liječnika - koji su podređeni gradskom fiziku - jednak djelokrugu općinskoga liječnika. Gradovi su dužni imati i gradsku primalju, odnosnno, u srazmjeru s brojem žitelja i više njih. Na općinskoj razini organizacijska jedinica, glede zdravstvene službe, nije, međutim, upravna općina - već zdravstvena općina. (Dok je upravna općina samoupravna zajednica komunalnoga tipa, zdravstvena je općina tzv. specijalna općina: takve općine nastaju, općenito, izdvajanjem nekih komunalnih poslova, za obavljanje kojih se oblikuje posebna samoupravna zajednica.) Zdravstvena općina može biti tzv. samostalna zdravstvena općina - što obuhvaća područje jedne upravne općine - no samo ako upravna općina tako zaključi i ako imade sredstava da može ispunjavati time preuzete obveze. Od svih ostalih upravnih općina županijski upravni odbor (uz konačno odobrenje UOZV) ustanovljuje i arondira tzv. uzadružene zdravstvene općine. U zdravstvenim općinama, samostalnim i uzadruženim, bila je primijenjena opća shema organizacije zdravstvene službe: svaka zdravstvena općina valja da ima općinskog liječnika i općinski zdravstveni odbor, a k tome analogno organizaciji zdravstvene službe u gradovima - i općinsku primalju. Oblikovanjem zdravstvenih općina upravne općine svoj zdravstveni djelokrug prenose na te specijalne općine: zadaće organa zdravstvene općine proistječu stoga, izvorno, iz zdravstvenoga djelokruga upravne općine. Taj je pak djelokrug dvojan: vlastiti i preneseni, a ta je dvojnost utemeljena u opreci između državne uprave i samouprave. U zamisli je samouprave pretpostavka da će se građani o svojim neposrednim interesima, mjesnim ili specijalnim, bolje skrbiti od državnih organa. Obavljanje tih mjesnih ili specijalnih poslova izuzima se, stoga, iz državne uprave i povjerava krugu neposredno zainteresiranih osoba. Neovisnost od državne uprave, pojmovno imanentna samoupravi, uspostavlja se potom, formalno, na taj način da samoupravne organe ne imenuju državne vlasti, već ih, neposredno ili posredno, bira samoupravna zajednica. Stvarna se pak (relativna) neovisnost samouprave ogleda osobito u tome što 121