ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 108

J. Barbarie, Neke odredbe Vinodolskog zakona... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 99-116 da njegovoj darovnici nitko ne može protusloviti, pa niti »neki običaj Hrvata koji zabranjuje da nitko ne može dati svoja dobra drugima, nego samo krvnim rođacima ili rodbini«

36

. Kastelan ostrovički Ivan Gorjanski pred svojim sudom u Podgrađu godine 1379. donosi presudu u pitanju nasljedstva po liniji rodbinstva. U presudi se kaže: 'Pošto je po zahtjevu hrvatskog prava (iuribus Croaticis dictantibus) proteklo prvo, drugo, treće, četvrto, peto, šesto, sedmo i posljednje osmo ročište, pošto su se prikupili dokazi i iskazi svjedoka, poslan je pristav Radoslav na lice mjesta, budući da želimo poštivati hrvatska prava (iura Croatorum observare volentes), da ondje obavi izmjeru posjeda'. Presuda se pak donosi sa skupinom hrvatskih plemića (consilio et deliberatione quamplurimorum nobilium Croatorum)

37

. Sudbeni stol u Kninu godine 1451. presuđuje u parnici između Marka Deaniševića i Jurja Henčića iz Srba, jer sud u Srbu nije donio presudu, pa se veli: »Upitajte nam pristava, kako nam je dug tekal, t'r nam odlučite ča je pravda i zakonu h'rvackomu ugodno«

38

. I općenito je Knin oduvijek sedes iudiciaria Croatorum

39

. Na tom se sudištu rješavaju i sporovi o nasljednim dobrima Frankapana

40

. Kralj Sigismund banu Talovcu godine 1437. naređuje da ne postupa prema nasljednim frankopanskim dobrima u Bužanskoj županiji protiv običaja koje valja poštivati

41

. O pitanju nasljednih dobara frankopanskih sud u Kninu godine 1435. postupa secundum consuetudinem regni Croatie i pita da h je ban Nikola mogao zakonski prenijeti dobra, što ih je primio od kralja Sigismunda u zalog, na svoga sina Nikolu Frankapana. Sud presuđuje da je po običajima kraljevine Hrvatske mogao i smio spomenuta dobra, to jest županiju Bužan, dati i pokloniti svome sinu i njegovim nasljednicima

42

. Zanimljivo da jedna pravnoimovinska parnica, vođena u Kninu godine 1361. sadrži i ovu klauzulu: »Nismo smjeli donositi presudu prema običaju Hrvata i Dalmatinaca, već prema ugarskom zakonu i običaju« (non more aut secundum consuetudinem Croatorum et Dalmaticorum, sed iuxta legem et consuetudinem Hungaricalem iudicare deberemus)

43

. Miraz je općepoznata činjenica kad je riječ o ženskoj lozi. Donoseći zakon o mirazu, Dubrovnik godine 1235. ne spominje nekretnine i nasljedstvo u pravom smislu riječi kako ga spominje Vinodolski zakon, nego samo govori o mirazu u novcu, naknadi za ukras glave, ušiju i ruku te načinu odijevanja djevojaka i žena u Dubrovniku

44

. O ženskoj četvrtini, u smislu hrvatsko36 CD XI 345, 453-455. 37 CD XVI 22, 28-29. 38 Šurmin 113, 193-196. 39 Thalloczy L. - BARABÁS SAMU, Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus II 159, 161-165. 40 Isti, I 273, 267. 270. 41 Isti, I 288, 285-286. 42 Isti, I 269, 256-258. 43 CD XIII 127, 185-190. 44 CD III 379, 435-438. 108