ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)

Strana - 109

J. Barbarie, Neke odredbe Vinodolskog zakona... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 99-116 ugarskog prava, postoji mnoštvo dokumenata, no ovdje je također riječ o opremi, a ne o nasljedstvu u smislu Vinodolskog zakona

45

. Godine 1292. vodi se pred šibenskim knezom parnica o nasljedstvu žena. Građanka grada Šibenika Slava udala se prije 32 godine u Zadru. Poslije njezine smrti nasljednici njezinih dobara u Zadru pokreću pred šibenskim sudom parnicu i zahtijevaju 1.000 libara i dio dobara što ih je, po njihovu mišljenju, Slavi dugovala njezina rodbina. Šibenski sud donosi presudu u kojoj se kaže da je prije 32 godine u Šibeniku vladao običaj da samo muški baštinici imaju pravo na baštinu, pa zahtjev Slavinih nasljednika nije opravdan. Takav je, naime, običaj vladao kada se Slava udavala. Posebice se ističe da se sada u Statutu grada Šibenika nalazi odredba da i nasljednici u ženskoj lozi imaju pravo na nasljedstvo, ali da prije 32 godine žene nisu imale to pravo

46

. Godine 1331. Dobrina kći Bratoslava dobija kao miraz svu očevinu koju je otac imao na Lastovu, kako kretnine tako i nekretnine

47

. Trogiraninu Jakobu žena kao miraz donosi novac i nekretnine: oranicu, maslinjak i kuću. U slučaju, međutim, muževe smrti, rastave ih u nekom drugom slučaju žena, po običaju grada Trogira uzima donesena dobra natrag

48

. Miraz se dakle sastojao i u nekretninama, ali donositeljica nije imala korjenito pravo vlasništva nad njima. Kako iza smrti krčkoga kneza Stjepana njegova dobra ne bi ostala ošasna ako umre bez muškog potomka, Karlo Drački izdaje mu godine 1386. povlasticu po kojoj sva dobra u županiji modruškoj i knežiji krčkoj može naslijediti njegova kćerka Elizabeta. U povlastici se izričito navodi da se ovo ovlaštenje daje protiv zakona i uredbe Ugarskog kraljevstva. U vezi s prenošenjem toga nasljedstva, sve dosada izdane isprave koje se protive novoj povlastici, dokidaju se i poništavaju

49

. Čl. 5a Novigradskog zbornika kaže: Također kad umiru vlastela, a poslije njih ostane imanje, to ona djevojka, koja se ne uda, može plodouživati imanje i za nuždu založiti ga i prodati, b) a ona koja se uda, ne može plodouživati imanje, nego prelazi na braću... koja su bližnja po imanju; a ako ne bi bilo takve braće... prelazi imanje na vladara koji vlada onim krajem

50

. Nasljedno pravo secundum consuetudinem Croatorum valja uklopiti u širi kontekst baštine čovječanstva koja ima svoje konotacije u Bibliji , u rimskom pravu i u običajnim pravima pojedinih naroda. Ipak u Hrvata je nasljedno pravo specifično, posebice što se tiče nasljedstva u ženskoj lozi, o čemu pojedinim krajevima naseljenim žiteljima hrvatskim vladaju različiti običaji. 45 Usp. CD VI 160, 173. 46 J. BARBARIĆ - J. KOLANOVIĆ, Diplomatarium Sibenicense, br. 72, 150-155, Šibenik 1986. 47 CD IX 468, 577-578. 48 CD XVI 19, 22-23. 49 CD XVII 2, 2-3. 50 M. BARADA, Starohrvatska seoska zajednica. Dodatak, str. 160-161. 51 Usp. Levitski zakon i Ponovljeni zakon. 109