ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 101
J. Barbarie, Neke odredbe Vinodolskog zakona... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 99-116 Za ovaj rad izabiremo sljedeće teme: krađu, ubojstvo, nasljedno pravo s posebnim osvrtom na nasljedstvo u ženskoj lozi i procesno pravo. 1. Delikt krađe U hrvatskim se krajevima delikt krađe ne kvalificira na jednak način. Dosljedno tomu, za krađu istih stvari učinjenu u sličnim ili istim okolnostima primjenjuju se različite kazne, a pri njihovu utvrđivanju primjenjuje se različiti postupak. Vinodolski zakon vodi računa o različitim vrstama krađa i okolnostima u kojima su one počinjene. Primjerice, krađa povezana s provalom počinjena danju ili noću; krađa iz staje, s gumna, iz ulišta; krađa uz povik »pomagajte«; krađa u mošuni; krađa sijena iz stoga; krađa u pristaništu danju ili noću; krađa od kneza, potknežina ili njihovih službenika; krađa crkvenih stvari, samostanskih ili opatijskih; krađa povezana s razbojstvom na putu; krađa stoke. Od delikta krađe okrivljeni se može oprati pred 25, 12 ili 6 porotnika, a kazne za teže krađe kreću se od 24 do 50 libara te plaćanje dvostruke ili sedmorostruke štete, a za obične krađe među žiteljima Vinodola kazna je iznosila 40 soldina. Imajući samo ovu posljednju kaznu u vidu, neki su zaključili da su kazne za delikt krađe u Vinodolu bile vrlo blage . No ako se uzmu u obzir kazne za krađu od kneza i njegovih službenika, kazne su mnogo strože, budući da je kradljivac morao dati od 3 do 6 volova za ukradenu stvar, računajući vola po 8 ih 10 libara, kako je navedena njegova cijena u Vinodolskom zakonu. Istina, ovdje je kazna povezana s razbojstvom. Pitanje reguliranja materije o kradi nije sustavno obrađeno, kao što nije sustavno obrađeno nijedno drugo pitanje, nego valja konzultirati različite članove Vinodolskog zakona 4 . Nešto više od stotinu godina kasnije od donošenja Vinodolskog zakona susrećemo gotovo iste odredbe o krađi, što su oživljene na dogovoru u Novom između predstavnika Drivenika, Grižana, Belgrada i Kotora. Tu je utvrđena visina kazne za pojedine vrste krađa. Prije utvrđivanja visine kazni redaktor isprave veli: »Vidivši stare zakoni, ki su prie bili i su e potvrdili meju sobom«. Zatim se navode ove vrste krađa: u gradu ili na selu, iz stoga, ulišta, kuće »ka ima kluč driven«, iz mošune, staje, s ledine, zatim krađe pastira. Za sve navedene vrste krađa, ukoliko se osumnjičeni želi oprati, ima dovesti 12 porotnika, a ako mu se dokaže krivica, platit će gospodaru 12 mjera (soldina). Tko krade iz kuće ima dovesti 6 porotnika i platiti 6 mjera. Pastir pak kradljivac ima uzeti štap i zauvijek napustiti onaj kraj. Govori se također o naknadi štete 5 . Zanimljivo je uočiti da su taksativno navedene sve vrste krađa kao i u Vinodolskom zakonu, ali se ovdje ne spominje povik »pomagajte« i krađa od kneza i kneževih službenika. 3 V. MAŽURANIĆ, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rječnik. Pojam »Krađa«. JAZU, Zagreb 1908-1922, str. 531. 4 Vinodolski zakon, čl. 6-11; 35-37. 5 Dj. ŠURMIN, Hrvatski spomenici (Acta Croatica). JAZU Monumenta h. ili. Slavorum meridionalium, br. 33, str. 99-100. 101
