ARHIVSKI VJESNIK 36. (ZAGREB, 1993.)
Strana - 102
J. Barbarie, Neke odredbe Vinodolskog zakona... Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 99-116 Za slične krađe u Dubrovniku godine 1235. izdaje se ova odredba: ako muž slobodnjak ili slobodna žena, danju ili noću, uđu u tuđi vinograd te odnesu jednu veku ili karatel (posudu) grožđa ili drugog voća, i budu uhićeni, platit će kuriji šest perpera 6 . Zanimljivo je rješenje jednog slučaja krađe u Dubrovniku iz godine 1254. Vrijednost ukradenih stvari prema izjavi oštećenoga iznosi 12 perpera. On ima pravo na naknadu štete. Dubrovački sud, međutim, od dvojice rođaka osumnjičenoga kradljivca naplaćuje po slobodnoj procjeni određenu kaznu za krađu, budući da je osumnjičeni pobjegao. Oštećena osoba upućuje molbu da joj se od oduzete svote namiri 12 perpera. Odgovor kneževih ljudi glasi: 'Sve što smo od te dvojice ljudi oduzeli, oduzeli smo ovlaštenjem što ga po zakonu imamo nad zločincima. Tebi od toga ne pripada ništa, već sva svota ide u korist općine. Od kradljivca naime, koji je tebe pokrao, ništa nismo oduzeli, budući da je pobjegao. Mi smo mu dah rok u kojem se ima pojaviti na sudu i platiti kaznu za krađu kao i vrijednost ukradene robe. Ti pak kao oštećena stranka imaš pravo naplatiti štetu od 12 perpera samo od kradljivca, a on će isto toliko, po dubrovačkom statutu, platiti općini'. U presudi također stoji da se pokradena stranka ima zakleti drugom svojom rukom na evanđelje da vrijednost ukradenih stvari uistinu iznosi 12 perpera. Tih 12 perpera oštećeni može uzeti samo od kradljivca, budući da je dokazano tko je kradljivac, a isto će toliko uzeti i dubrovačka općina. Kod prve dakle naplate kazne od dvojice rođaka osumnjičenoga nema podvostručenja kazne, a ni oštećeni po postojećim zakonima i običajima ne može ništa dobiti. Tek kad se izravno od kradljivca uzme novčana nadoknada, onda se naplaćuju i kazna i šteta. Vjerojatno je općina u tom slučaju vraćala naplaćenu kaznu kradljivčevim rođacima. Još nešto, obvezno je provesti sudski postupak koji se sastoji od prisege oštećenoga da vrijednost ukradenih stvari iznosi onoliko koliko on stvarno traži. 7 Uređujući odnose između gospodara i podložnika godine 1293, meštar ivanovaca u Čičanu, zajedno sa žiteljima Čičana, donosi presude za krađu, požar i prolijevanje krvi. Za svaki će takav delikt kazna iznositi 12 denara, od kojih će dvije trećine ići meštru, a treća seoskom španu 8 . Dakle, provodi se sudski postupak, a u čemu se on sastojao, nije pobliže određeno, pa valja pretpostaviti da se odvijao po zakonskim uredbama koje su vrijedile u sjevernoj Hrvatskoj. Feudalnom gospodaru ide najveći dio kazne. O šteti se ne govori ništa, a isto se tako ne govori o oštećenome. Građanima pak u Vukovarskoj županiji ne može se suditi drukčije, nego po običajima kraljevstva. Kao javni kradljivci osumnjičeni su i optuženi na zboru plemića u Vukovaru god. 1390. kovač novca Stjepan i neki njegovi drugovi. A budući da ih Ladislav iz Monostora nije mogao privesti na mjesto gdje bi im se pravda podijelila po običaju kraljevstva, s dvadeset i devetoricom porotnika položio je za njih prisegu i otklonio svaku sumnju 9 . Toliko je porotnika bilo neophodno 6 T. SMIČIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (CD) III, br. 381, str. 439. 7 CD IV 485, 555-556. 8 CD VII 113, 133-135. 9 CD XVII 232, 320-321. 102
