ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 61

Petar Strčić, Prilog povijesti Istarskog sabora (1861-1916). Arhivski vjesnik, 34-35(1991-1992). 35-36, str. 53-64 vrhovni nadzor nad općinama, već je to imala država, ali je nadzirao općinsku imovinu i ustanove. Sabor je imao određene ingerencije u financijama, tj. mogao je raspisivati porez, ali samo u visini od 10 %; od čega je za svote iznad toga postotka bila potrebna vladareva dozvola. Spomenuli smo da je Sabor započeo svoje djelovanje 1861. god. biranjem dva svoja predstavnika (iz svojih redova) za zastupnike u donji dom austrijskog parlamenta - Carevinsko vijeće. Taj sistem važio je do 1873. godine, kada se prelazi na tzv. neposredno biranje, tj. birani su izbornici, koji su, zatim, birali četiri zastupnika. Taj sistem uspio je dati samo jednoga hrvatskog (i slovenskog) poslanika za Beč, i to u seoskim odnosno vanjskim općinama istočne Istre i kvarnerskih otoka; od 1873. do 1891. god. bio je to dr. Dinko Vitezić, a od 1891. god. dalje uspjelo se izboriti zastupničko mjesto i u vanjskim općinama zapadne Istre. No, naravno, znatno nadmoćnija većina medu zastupnicima u parlamentu redovito je bila iz redova talijanaško-talijanskoga vladajućeg sloja. Kada je radio Bečki parlament, porečki Sabor nije zasjedao. U počecima je u Sabor uspio ući samo pokoji pojedinac Hrvat ili Slovenac; tek 1870. god. uspjelo se u Sabor izabrati od 27 mogućih čak 5 hrvatsko-slovenskih zastupnika, pa se dugo vremena oko toga broja i kretala brojka predstavnika većinskog naroda u Istri. Međutim, tada je kurija gradova dobila još 3 mjesta u Saboru - sada ih je bilo ukupno 11, pa je i broj protivnika ostao isti. No, 1908. god. došlo je do međustranačkog i međunacionalnog sporazuma, tako da su vanjske, tj. seoske općine dobile 15, a gradovi i trgovišta 14, dok je veleposjedničkih predstavnika bilo 5. Uvedena je, međutim, i tzv. opća kurija koja je davala 8 zastupnika, a za koje su mogli glasati svi muškarci stariji od 24 godine. Sada je Sabor imao ukupno 44 zastupnika. 8. Pokrajinski ili Zemaljski Sabor Istre s kvarnerskim otocima - kako smo spominjali - djelovao je na temelju određenih državnih zakona, slično drugim austrijskim saborima u pokrajinama. U njegove nadležnosti ulazile su sve oblasti političkoga, privrednog, kulturnog i prosvjetnog, odnosno društvenog života. Radilo se o vitalnom privrednom životu - o poljoprivredi, stočarstvu, šumarstvu, zatim o vojsci, njenom smještaju i opskrbi, o raznim školskim i crkvenim poslovima, o pokrajinskim financijama, o raznim pitanjima iz političkog života, itd. Sabor je, npr., raspravljao i o bratovštinama, o ezoneru, o vodama, o službenom jeziku u Saboru, o talijanskom, njemačkom i slovenskom jeziku u školi, sudu, o staroslavenskom jeziku u crkvi, o lječilištima u Istri, lukama, mornarici, općinama, povijesti i starinama, o upravi, praznicima, o pomoćnim pučkim i poljodjelskim školama i o njihovim učiteljima, o srednjim školama, pripravnicima za učiteljišće, učiteljskoj i obrtnoj školi, o realnoj gimnaziji, o talijanskim, njemačkim i hrvatskim gimnazijama, o nautičkim školama, o univerzitetu (god. 1866. u Saboru je predloženo da se osnuje talijanski, a 1886. god. je predloženo da se osnuje talijansko-slavenski fakultet; oba prijedloga nisu realizirana), itd. Cjelokupni život Istre i kvarnerskih otoka odvijao se i razvijao od 1861. do 1916. god. u Istarskom saboru. 61