ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 62

Petar Strčić, Prilog povijesti Istarskog sabora (1861-1916). Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 53-64 Valja naglasiti daje u Saboru od 1884. god. djelovao Hrvatsko-slovenski klub zastupnika. 9. I da nabrojimo u kojim je vremenskim razdobljima djelovao Sabor; to je bilo od 6. travnja do 24. rujna 1861. pa od 1861-1867, od 1867-1870, od 1870-1877, od 1877-1883, od 1883-1888, od 1889-1895, od 1895-1900, zatim 1901, pa od 1901-1908. i od 1908. do 1910. godine. Te zadnje predratne godine bili su provedeni izbori, ali je započeo I. svjetski rat. Ratna kataklizma umrtvila je politički život u Istri, ponajprije stoga što je ona postala ratno, pogranično područje u vrijeme kada je Italija 1915. godine ušla u rat protiv Austro-Ugarske. Uoči rata Italija je Istru tražila od Austrougarske, ali je ona nije htjela dati, Antanta ju je pak odmah obećala Italiji, tako da je - konačno - Rim zaratio sa svojim višedecenijskim saveznikom. Zbog rata Sabor nije ni započeo s radom. Konačno, 1916. god. ukinuta je pokrajinska autonomija u austrijskim zemljama; tada su raspušteni i zemaljski sabor i pokrajinska vlada, a umjesto njih imenovana je pokrajinska upravna komisija koja je djelovala do 1918. godine. Tada se Monarhija raspala, a Istru okupirala talijanska vojska; neki pokrajinski organi djelovali su još neko prijelazno doba. Faktički je, međutim, zadnja saborska sjednica održana još 18. listopada 1910. godine, kada je saborska atmosfera bila tako uzavrela da je došlo do gužve u kojoj je bio prevrnut i predsjednički stol; u sukob zastupnika umiješala se i publika s galerije. Konačno, vladinom povjereniku nije preostalo ništo drugo do da učini radikalan potez - to saborsko zasjedanje morao je objaviti zaključenim. 10. Istarski sabor formalno je djelovao od 1861. do 1916. godine, ali je praktički prestao sa zasjedanjima već 1910. godine. Ukupno je djelovao tijekom više vremenskih razdoblja, s nizom sjednica. Do 1867. god. birao je poslanike u bečko Carevinsko vijeće medu svojim zastupnicima. Djelovao je u izuzetno burnome vremenu druge polovine 19. i u početku 20. stoljeća, kada je narod Istre i kvarnerskih otoka - koji su činili jednu austrijsku pokrajinu, sa sjedištem u Poreču - bio dio mnogoljudne Habsburške Monarhije. Beč je malo mario za njih, osim ukoliko nisu bili u pitanju, npr., vitalni ekonomski ili vojni interesi same Monarhije. To je predodredilo i suštinu povijesnih procesa u Istarskom saboru, gdje su se oštro sukobljavale dvije građanske grupacije - talijanaško-talijanska većina koja je bila vladajuća zahvaljujući izbornom redu, te ekonomskoj i političkoj moći, iako je bila predstavnik manjine stanovništva Istre i otoka, te hrvatsko-slovenska manjina koja je zastupala interese apsolutne većine pučanstva pokrajine. Taj sukob trajao je do kraja djelovanja Sabora (koji je faktički i prestao djelovati zbog fizičkih sukoba u sabornici, 1910. godine). Sabor je birao Zemaljski odbor, kojemu je - kao i Saboru - na čelu bilo isto lice: predsjednik Sabora, odnosno pokrajinski kapetan; on je morao biti zastupnik, ali ga je imenovao vladar. 62