ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 24

Hodimir Sirotković, Organizacija Sabora Hrvatske i Slavonije u nagodbenom razdoblju (1868-1918). Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 21-30 Sabora od 29. rujna 1888. drastično smanjio broj izbornih kotareva u Hrvatskoj - od 112 na 90. Kako Rijeka nije htjela slati u Sabor svoja dva zastupnika, tako je Hrvatski sabor od godine 1888. do 1918. brojio ukupno 88 izabranih zastupnika i najviše 44 virilna člana. 2. Verifikacija mandata i konstituiranje Sabora Aktom verifikacije mandata Sabor vrši sudovanje o valjanosti izbora vlastitih članova. Članovi Sabora predavali su svoje vjerodajnice privremenom predsjedniku Sabora - izabrani narodni zastupnici predavali su izborne zapisnike, a virilisti banske pozivnice. Svi članovi Sabora, kada su predali vjerodajnice, podijelili su se ždrijebom u pet jednakih odsjeka, pa je svaki odsjek redom ispitivao i ovjerovljavao izbore članova idućeg odsjeka. Čim se verificirala natpolovična većina Sabora, prelazilo se na izbor predsjednika i dvaju saborskih potpredsjednika, te petorice saborskih bilježnika. Izbor svih saborskih časnika obavlja se tajnim glasanjem, pomoću ceduljica, i to za svakog napose. Izabranim se smatra onaj tko dobije apsolutnu većinu glasova. Predsjednik zajedno s potpredsjednicima i bilježnicima sačinjava tzv. saborski biro, odnosno Saborsko predsjedništvo. Predsjednik i potpredsjednici birali su se za cijelo vrijeme saborskog razdoblja, a bilježnici samo za jednu godinu. Sabor se smatrao konstituiranim u trenutku kada je izvršen izbor Predsjedništva i kada su izabrani časnici stupili na svoja mjesta. Predsjednik je svojom izjavom proglašavao Sabor konstituiranim. 3. Saborski odbori U načelu su svi prijedlozi vlade, saborskog predsjednika i saborskih članova upućivani najprije na diskusiju u pojedine saborske odbore. Odborima su odlazile na raspravu i pritužbe, molbe i podnesci, kako građana tako i saborskih članova. Iako su odbori načelno bili zamišljeni da koriste širem i stručnijem razmatranju pojedinih problema prije nego što oni budu podneseni saborskom plenumu, u praksi su, naročito kod interpelacija i pritužbi, baš odbori često služili kao sredstvo za zataškavanje pojedinih afera, jer se preko njih zavlačila istraga. Odbori predviđeni Poslovnikom sabora iz 1896. bili su: 1. Odbor za zemaljski proračun i kontrolu zemaljskih računa; 2. Odbor za poslove unutarnje zemaljske uprave; 3. Odbor za narodno gospodarstvo (u njegovu nadležnost spadali su: javni radovi, obrt i trgovina, poslovi agrara, komunikacije i drugo); 4. Odbor za bogoštovlje i nastavu. Ovaj službeni naziv odbora bio je uži od njegove stvarne funkcije jer se on bavio i svim pitanjima prosvjete i kulture; 5. Odbor za pravosuđe; 24