ARHIVSKI VJESNIK 35-36. (ZAGREB, 1992.)

Strana - 18

Josip Kolanović. Arhivistika i povijest upravnih institucija. Arhivski vjesnik, 34-35 (1991-1992), 35-36, str. 9-20 povijesti institucija i iscrpna bibliografija koju donosi taj Priručnik nezaobilazno je pomagalo pri rekonstrukciji različitih upravnih, pravosudnih, vojnih i crkvenih institucija i njihovoj daljnjoj obradi. Često arhivski djelatnici nisu u mogućnosti doći i do najosnovnijih podataka, kao što je npr. shema institucija samo jednog kraćeg povijesnog razdoblja, a da i ne spominjem različite nutarnje promjene u organizaciji tih ustanova, promjene naziva, nadležnosti i si. Uz takav osnovni, pionirski rad, nužno je potaknuti istraživanje povijesti pojedinih institucija kako na razini središnje uprave tako i na razini lokalnih institucija. Posebnosti pojedinih naših krajeva (Sjeverna Hrvatska, Dalmacija, Istra, Dubrovnik i Vojna krajina) traže za starije razdoblje razradu unutar tih većih cjelina, i to: proučavanje središnjih upravnih, pravosudnih i dr. institucija kao i njihovu vezu s nižim, lokalnim institucijama. Proučavanje institucija za šire područje mora sadržavati i osnovne podatke o institucijama u središtima s kojima su naši krajevi bili upravno povezani u prošlosti (Austrija, Mađarska, Mleci). Za novije razdoblje, osobito od 1918., a posebno za razdoblje od 1945. godine moguća su jedinstvena proučavanja za cijelu Hrvatsku. S metodološkog gledišta proučavanje povijesti institucija, prilagođeno zahtjevima arhivske struke, mora obuhvatiti sljedeće osnovne elemente: 1. Osvrt na političke i gospodarsko-društvene uvjete u kojima nastaju i djeluju pojedine institucije, koje su zapravo odraz i slika tih uvjeta. Međuovisnost povijesnog razvoja i institucionaliziranih struktura temelj je i za vrednovanje uloge institucija na različitim razinama, pa stoga i za valorizaciju građe koja je nastala njihovim djelovanjem. 2. Razrada hijerarhijske ovisnosti i međuutjecaja institucija na različitim razinama. Ta hijerarhijska međuovisnost, kao odraz određenog tipa društva (centralistička i samoupravna društva), sama po sebi govori o značenju pojedinih institucija u određenim razdobljima (npr. samostalnost, za razliku od pukog izvršavanja naloga odozgo; značaj isključivo političkih struktura, za razliku od ostalih koje su podređene "politici vrha" ili "jedne grupe"). Ne treba ni napominjati koliko uočavanje te hijerarhijske međuovisnosti omogućuje da pravo vrednujemo pojedinu gradu. 3. Osnivanje i prestanak neke institucije i nutarnja organizacija su nezaobilazni elementi uočavanja načina djelovanja institucija. Statuti, zakoni i drugi relevantni propisi kojima se utvrđuje nadležnost, unutarnja struktura i poslovanje, neophodan su preduvjet za svaki ozbiljniji rad na sređivanju i na obradi arhivske građe. Ovdje treba dodati i propise o kancelarijskom poslovanju i o registraturnim sustavima odnosno klasifikacijskim oznakama. Kao poseban aspekt u proučavanju institucija valja izdvojiti rad vanjske službe u arhivima. Premda se u sadašnjem razvoju arhivske službe ozbiljno susrećemo s problemima koje postavlja i koncepcija i organizacija naše vanjske službe, u svakom slučaju suradnja sa pojedinim stvaraocima - institucijama ostaje trajna obveza te traži ozbiljno praćenje razvoja svih vrsta suvremenih institucija kao stvaralaca arhivske građe koja se ima preuzeti u arhive. 18